Jeftini pisači za kućni ispis
Najraširenija vrsta pisača upravo su tintni ili ink-jet pisači, što se naročito odnosi na kućne korisnike. Ovakakv trend prvenstveno se može zahvaliti njihovim niskim cijenama zbog kojih se nerijetko dešava da proizvođači ne zarađuju ništa od prodaje samih pisača, nego zaradu ostvaruju kroz prodaju potrošnog materijala i popratnih dijelova.
Da bi privukli kupce, proizvođači često znaju pretjerivati prilikom specificiranja svojih proizvoda iznošenjem podataka o brzini ispisa pisača. Kako bi se ostvarili ovi navodi, u nekim slučajevima potrebna je vrlo mala popunjenost stranica, a zna se čak desiti da ni čisti papir ne stigne proći kroz pisač brzinom koju proizvođač navede kao radnu. Ipak, ne treba se previše osvrtati na ove brojke, naročito kada se uzme u obzir da za prosječnog kućnog korisnika to možda i neće značiti previše. Ono na što treba obratiti pozornost su cijene potrošnog materijala, što kod nekih pisača zna predstavljati mnogo veću investiciju nego što je bila sama nabavka pisača. Zato smo se mi potrudili pogledati kakvo je trenutačno stanje na tržištu i pronaći poneki odgovor na vječito pitanje “A koji onda da kupim?”.
Premda stanje na tržištu nije sjajno, ponuda je standardno dobra kad su u pitanju jeftiniji ink-jet pisači, jer su oni najbliži većini korisnika kojima i u ovo recesijsko vrijeme neće teško pasti nabavka nekog od ovih pisača. Isto tako, proizvođači često izbacuju na tržište nove modele kako ne bi izgubili korak s tržištem, bez obzira na to što prijašnji modeli rade dobro, a oni koji ih zamjenjuju gotovo niti ne nude nekakva prevelika poboljšanja u odnosu na njih. Inače, kako vidimo, na tržištu je sve više jeftinijih tintnih pisača koji imaju i skener, odnosno mogućnost kopiranja, a sve je manje onih običnih. Uvjereni smo da će u dogledno vrijeme na tržištu ostati uglavnom višefunkcijski tintni uređaji, čime proizvođači i pokušavaju pridobiti svakog kupca. Mi smo zato izabrali neke za koje smo smatrali da ih vrijedi uzeti u obzir. Izostavili smo specijalizirane fotopisače budući da ispis kvalitetnih fotografija ipak nije prioritet kada su jeftini tintni pisači u pitanju. Kao gornju granicu uzeli smo iznos od sedamsto kuna, pa pogledajmo o čemu se radi.
Priprema, pozor, ispis!
Priču započinjemo Canonovim pisačima, ne zbog osobite privrženosti ili sličnog, nego jednostavno zato što se obično držimo abecednog reda.
Canonovi pisači oduvijek su predstavljali dobar izbor, bilo da se radi o jeftinijim ili skupljim modelima. Njihova ponuda dosta je šarolika, a od onih koji su pristigli u naš ispitni centar odabrali smo tri pisača kako bismo približili raznoliku ponudu potencijalnim korisnicima.
Prvi se na udaru našao, rekli bismo, osnovni model Pixma iP1900, koji je poprilično jednostavan i nema posebnih dodataka i mogućnosti. Valja pohvaliti skromne dimenzije ovog pisača, što može biti vrlo zgodno korisnicima koji imaju manjak radnog prostora, a ne trebaju im razni dodaci. Napravljen je od crne plastike s pokojim glossy detaljem mode radi. Premda jako dobrog izgleda, ovaj pisač djeluje malo plastično kad je čvrstina u pitanju, što nikako ne utječe na sam rad pisača.
Sva tri Canonova pisača, pa tako i ovaj, papir uzimaju iz gornje ladice, što svakako doprinosi uštedi u prostoru koji im je potreban za rad. Ovo je jedini pisač među testiranim kandidatima koji nema prihvatnu izlaznu ladicu za papir, što može predstavljati problem u smislu da papir pada sa stola ako je malo prostora između pisača i ruba stola. Ako prostor nije upitan, ispisani papiri “stružu” po stolu.
Blizanci
Modeli Pixma MP190 i Pixma MP490 dijele dosta odlika, a opet s druge strane postoje i očigledne razlike među njima. Oba ova pisača osim samog ispisa imaju i mogućnost skeniranja, odnosno kopiranja sadržaja. Ovim dodatnim mogućnostima moguće je upravljati i na samim pisačima, pa je direktno moguće kopirati ili skenirati bez pokretanja ikakve aplikacije na računalu. I izgledom međusobno nalikuju, a dominanta je svijetlosiva glossy boja u kombinaciji s crnom.
Kontrole su smještene s desne strane obaju pisača, imaju dobar izbor opcija i dobro su organizirane. Kod modela MP190 postoji jedan mali, rekli bismo, pomoćni displej, na kojem se određuje broj kopija pri kopiranju i slično. Postoje i tri tipke kojima se bira vrsta papira, A4 obični papir, A4 fotopapir i 10×15 cm fotopapir. Osim njih tu su i tipke za crno-bijelo, odnosno kopiranje u boji i tipka za skeniranje, a postoje i indikatorske LED-ice koje upozoravaju da su tinte pri kraju. Nasuprot njemu, MP490 sve ove mogućnosti objedinjuje preko vrlo upotrebljivog LCD ekrana na kojem se vrše sva podešavanja, ali i za prikaz sadržaja sa ugrađenog čitača kartica sa kojeg se mogu direktno ispisivati fotografije koje se mogu pregledavati na spomenutom LCD ekranu. Stoga su kontrole nešto drugačije organizirane, a postoje i navigacijske strelice kojima se kreće kroz izbornik na kome se podešavaju i postavke samog pisača.
Srednja klasa
Kvaliteta ispisa na sva tri Canonova pisača dosta je dobra. Ispisane stranice su korektne, boje su dobre bez naročitih odstupanja i slično. Jedino što im malo nedostaje je jači intenzitet, pa bi se moglo reći da slika izgleda malo bljeđe, što doista nije velika zamjerka. Opet bolje da je tako, nego da postoje druge nuspojave kao, primjerice, slabiji kontrast ili utjecaj nekog tona na sive nijanse. Ispis na pisaču MP190 gotovo je identičan kvaliteti ispisa na pisaču iP1900, bez značajnijih razlika koje bismo ustanovili golim okom. Kod pisača MP490 testna karta izgleda malo drugačije, što se “najviše” primjećuje na sivoj boji koja djeluje malo prirodnije, a i boje su malo življe.
Crno-bijeli tekst ispisan na ovim pisačima jako je oštar i čist, a usudili bismo se reći i da nema previše razlike u odnosu laserski ispis. Tekst ispisan u draft modu nešto je bljeđi i malo zamućeniji, što nije previše primjetno, ali je vrlo dobar za ispis teksta za učenje, probne otiske i slično, pri čemu se štedi određena količina tinte. Kod modela MP490 draft mod ispisa u boji neznatno je bolji od drugih dvaju pisača (jače su boje). Opet razlike nisu previše velike, ali postoje i idu u korist pisača MP490.
Kopiranje i skeniranje funkcioniraju bez ikakvih problema, a kvaliteta kopiranog sadržaja malo pada u odnosu na original, što nije ništa čudno za ovu kategoriju uređaja. Isto tako, brzina ispisa podjednaka je na sva tri pisača, jedino je MP490 u prednosti za jednu stranicu po minuti kad je u pitanju ispis u boji.
Instalacija upravljačkih i popratnih programa odvija se dosta brzo. Podešavanja su dosta dobra i pojednostavljena, a popratni programi služe za razne operacije poput skeniranja (photo, document OCR) čije se opcije mogu fino podešavati i drugo. Sve u svemu, zadovoljni smo onim što su pokazala ova tri pisača iz Canona, možemo ih toplo preporučiti, a na korisnicima je da odrede koji im najviše odgovara.
Epsonova ergela
Nakon što smo proučili Canonove modele i zaključili da su sva tri dobrih karakteristika i mogućnosti, kao i kvalitete ispisa, na red su došle Epsonove uzdanice.
Epson ima jednu pravu paletu pisača iz serije SX (ukupno njih šesnaest) koji se jedan od drugog razlikuju tek po nekoliko sitnica, zahvaljujući čemu onaj osnovni model (SX100) čini rudimentarnim u odnosu na top-model serije SX (SX610FW). Bilo kako bilo, u našem ispitnom centru našlo se par modela ove serije koji se uklapaju u naš zamišljeni cjenovni rang, a mi smo odabrali modele Stylus SX115 i Stylus SX415.
Oba ova Epsonova pisača (cijela serija SX ustvari) pripadaju u takozvane višefunkcijske uređaje, što znači da im osim primarnog ispisivanja nije nepoznanica ni kopiranje, odnosno skeniranje sadržaja. Izgledom su vrlo slični, a odlikuje ih kombinacija crne i tamnosive plastike. Poklopac skenera je perforiran i podsjeća na karbonska vlakna te je izrađen od sjajne plastike. Pozdravljamo i smještaj ulazne ladice za papir koji se uzima odozgo, čime se štedi prostor na stolu. Oba pisača koriste iste tinte, koje su svaka u svojem spremniku što je pohvalno jer ih možda nećete morati zamijeniti sve u isto vrijeme. Također, odlikuju ih i vrlo slične karakteristike u kvaliteti ispisa. Ono što ih ustvari razlikuje su dodatne mogućnosti koje ima model SX415, kao što su čitač kartica te LCD ekran koji služi za podešavanja, kao i za direktan ispis s neke od podržanih memorijskih kartica, odnosno USB Pict Bridge koji prepoznaje samo fotoaparate.
Kontrole na modelu SX115 dosta su šture, pa osim skeniranja i zasebnog kopiranja za crno-bijele i stranice u boji ništa drugo značajno nema. Kako smo već spomenuli, nikakvog LCD displeja nema, pa se svaka kopija mora ručno obaviti. Kontrole kod modela SX415 dosta su naprednije, a sve upotpunjuje dobar LCD displej kojim se pristupa izborniku i pregledavaju slike preko spomenutog čitača kartica ili fotoaparata.
Instalacija upravljačkih programa i popratnog softvera poprilično je jednostavna i brza, a u paketu se dobije i ABBYY FineReader, ponajbolji OCR program kada je prepoznavanje skeniranog teksta u pitanju.
U prvoj brzini
Brzine ispisa kod obaju pisača u standardnom modu pomalo su nas neugodno iznenadile, pa smo tako od modela SX115 dobili svega tri stranice po minuti kad je crno-bijeli ispis u pitanju, dok je pri ispisu u boji za minutu jedva uspio ispisati jednu cijelu stranicu. Slično se ponašao i SX415 kod kojeg je brzina crno-bijelog ispisa iznosila četiri stranice po minuti, dok je u boji ispisao dobrih pet stranica, što je uz još par pisača ujedno i najbolji rezultat testa. Kako vidimo po postignutim brzinama ispisa, ova dva pisača ne poznaju puno više osim prve brzine, dok su veće brzine vjerojatno ugrađene u skuplje modele. Nešto bolje stoje kad je draft ispis u pitanju, pa se brzine osjetno mijenjaju nabolje, ali uz vrlo slab i blijed ispis koji ne može poslužiti ni za što osim za probne primjerke. Ovime se štedi poprilična količina tinte, ali opet kažemo, nauštrb kvalitete ispisa. Buka koju stvaraju u radu također je nešto viša nego kod konkurenata.
Kvaliteta ispisa je dobra, uz nešto tamniju testnu kartu, ali živih i dobrih boja. Tekst je dobar i čitljiv te poprilično crn, tako da nemamo većih primjedbi. Nasuprot tome, kako već spomenusmo, kvaliteta ispisanog materijala u draft modu može se koristiti samo kao probni materijal, a i kopirani materijal ne oduševljava previše. Najveća prednost ovih dvaju pisača jesu njihovi zasebni cartridgei za svaku boju, a da ima je cijena malo povoljnija dosta bi bolje prošli.
Trojac iz HP-a
Vidjeli smo kako se ponašaju Canonovi i Epsonovi ink-jet pisači iz jeftinije kategorije, pa smo tako napuštajući Epsonov tabor stigli i do HP-ova trojca koji smo imali prilike isprobati. Od HP-a smo navikli da češće na tržište izbacuje nove modele koji u odnosu na prethodnike donose vrlo malo promjena, a one se dosta često odnose samo na izgled. Tako na proizvođačevim stranicama u određenim kategorijama novih modela ima tek nekoliko, jer su “stari” već prebačeni u kategoriju “proizvodi koji se više ne proizvode”. Tako se u našem ispitnom centru našlo dosta HP-ovih pisača, što starijih, što novijih. Odabrali smo ova tri prvenstveno da popunimo cjenovne kategorije, ali i približimo korisnicima nekoliko različitih pisača ovog proizvođača.
Modeli Deskjet D2660 i D4360 imaju samo mogućnost ispisivanja, dok je Deskjet F2480 višefunkcijski uređaj. Modeli D2660 i F2480 više sliče jedan drugome, crne su boje s kombinacijom glossy plastike (D2660), a koriste i iste cartridge s tintom. Nasuprot njima, D4360 je u kombinaciji bijele i svijetlosive boje, koristi druge cartridge, a može dodatno čitati vanjske uređaje preko USB priključka koji je smješten ispod kontrola pisača. Odlika svih ovih triju pisača (i drugih novijih HP-ovih modela) jest da im strujni adapter nije ugrađen u kućište, nego se nalazi izvan njega (poput prijenosnih računala), što ne bismo pohvalili jer se većina korisnika ionako već guši u kabelima, adapterima i sličnim napravama, a ovo još dodatno komplicira korištenje. To je u principu i jedino što bismo ovim pisačima uzeli kao zamjerku. No kompaktne dimenzije ovih pisača ovo kompenziraju jer ne zauzimaju previše mjesta na stolu.
Standardno dobra kvaliteta
Sva tri pisača papir uvlače iz prednje ladice. D4360 ima ladicu za izlazni papir, dok kod drugih dvaju pisača ispisani listovi padaju na papir ulazne ladice. Kad spominjemo papir i ladice, sva tri pisača imaju ladice kapaciteta osamdeset listova, što predstavlja najmanji kapacitet među svim testiranim pisačima.
Kontrole kod svih triju pisača dosta su rudimentarne (pa i kod modela F2480), a svode se svega na nekoliko tipki, prekidanja, nastavka, odnosno dvije tipke za kopiranje crno-bijelo i u boji kod modela F2480 te nekoliko indikatorskih LED-ica koje upozoravaju na stanje tinti u cartridgeima. F2480 ima i mogućnost kopiranja, odnosno skeniranja materijala, a sve se odvija ručno po jedan primjerak jer je lišen bilo kakvog displeja i kontrola. Sva tri pisača odlikuje i malo sporija instalacija upravljačkih programa i popratnog softvera, a valja napomenuti da smo za D4360 morali skinuti nove upravljačke programe da bi podržao rad na Windowsu 7.
Brzina ispisa kod ovih pisača dosta je dobra. Nisu prvaci svijeta u brzini, ali nisu niti loši po tom pitanju. Brzina ispisa dosta se povećava kad se koristi draft način ispisa, i to osjetno nabolje. Jako smo zadovoljni kvalitetom ispisa koju pružaju ovi pisači, i teksta i testne karte, uz vrlo dobre i žive boje, što se naročito odnosi na D2660 čiji nam se ispis čini najkvalitetnijim među svim testiranim pisačima.
Vrlo nas je ugodno iznenadila i kvaliteta ispisa koju ovi pisači pružaju u draft modu s malim razlikama u odnosu na standardnu kvalitetu ispisa, a možemo ga toplo preporučiti za svakodnevne ispise jer je poprilično upotrebljiv, naročito za tekst, dok se standardni ispis može koristiti kad je kvaliteta ispisa jako bitna (škola i slično). Možda se tako ne štedi najviše tinte, ali ušteda zasigurno postoji, a osim uštede prednost je i u brzini ispisa koju donosi draft način ispisa. Isto tako, dobra je i kvaliteta kopiranog materijala koju pruža pisač F2480. Što reći na kraju sage o HP-ovim pisačima nego toplo preporučiti svakog?
Univerzalci
Malo po malo na kraju redaka našli su se Lexmarkovi pisači. Lexmark u svojoj ponudi također ima šarolik izbor pisača iz svake kategorije, a same razlike među modelima ponekad znaju biti male i ne previše značajne. Mi smo u ispitni centar dobili dva pisača koja su se pokazala izuzetno dobrim po svim kriterijima. Nešto jeftiniji je model X3650, koji nudi dosta toga za cijenu od 450 kuna, dok se S305 cijenom od 700 kuna uklopio u gornju granicu te je uz Epsonov pisač SX415 najskuplji u kategoriji.
Vizualni dojam koji ostavljaju ova dva pisača im je jača strana, s time da je X3650 većim dijelom bijele boje s malo sive plastike, dok je S305 potpuno crne boje, a poklopac skenera je perforiran. Oba djeluju robusno i čvrsto te se vidi da su kvalitetnije izrade (barem ovaj vanjski dio). Odlikuju ih i dosta dobre kontrole i mogućnosti, a rad je olakšan zahvaljujući manjim displejima preko kojih se mogu i podešavati određene stvari na pisačima, kao i za određivanje broja kopija i slično. Kod pisača S305 kontrole su smještene naprijed na pomičnoj tabli koja se malo podigne kada se pisač koristi. Oba pisača imaju ugrađene čitače kartica i USB PictBridge priključke, koji služe za direktan ispis s fotoaparata, a podržavaju i vanjske memorije. Model X3650 ima dva USB priključka za spajanje s računalom, jedan na stražnjoj strani, a drugi na prednjoj, ispod čitača kartica. Koji je primarni cilj ovakve konfiguracije nije nam najjasnije, ali eto, tu je, pa ga moramo spomenuti, a veza s računalom može se ostvariti preko bilo kojeg od njih.
Ispis na daljinu
Uz to, X3650 jedini je pisač od svih testiranih koji dolazi s USB kabelom, što je svakako dobro. Papir se umeće odozgo, što nam se sviđa, a izlazi naprijed u prihvatnu ladicu. Isto tako, model S305 je jedini koji je opremljen mogućnošću bežičnog ispisivanja putem wireless mreže, a podržava i WEP, WPA i WPA2 zaštitu mreže. Uz oba pisača isporučuje se i odlični ABBYY FineReader, OCR program za prepoznavanje skeniranog teksta. Lexmarkove pisače odlikuje i poprilično dobra instalacija upravljačkih programa, na što u prvom redu mislimo na vizualno objašnjavanje postupka pokretanja pisača, kao i stavljanja cartridgea s tintom, što je vrlo korisno za neiskusne korisnike. S305 koristi odvojene cartridge, dok X3650 koristi jedan spremnik za CMY boje.
Brzina ispisa kod ovih pisača dosta je dobra, osim brzine ispisa stranica u boji koju postiže model X3650, dok je pisač S305 najbrži među svima, kako u standardnom tako i u draft režimu ispisa. Po pitanju kvalitete ispisanog sadržaja, oba pisača možemo pohvaliti zbog dobrih i izraženih boja, oštrog teksta, a zanimljivo je da je i kvaliteta ispisa u draftu poprilično dobra te je možemo preporučiti za svakodnevnu upotrebu, čime se štedi i određena količina tinte i povećava brzina ispisa. Ipak zamjerki ima, a odnose se na malo tamniju testnu kartu kod pisača S305 nego bi trebala biti.
Zahvaljujući mnogim dodacima, bežičnom povezivanju, kao i brzini i kvaliteti ispisa ne preostaje nam ništa drugo nego izdvojiti model S305 od svih testiranih.
Laureati
Lexmarkovim pisačima završavamo i ovu kratku avanturu s jeftinijim tintnim pisačima namijenjenim kućnim korisnicima, gdje smo, nadamo se, uspjeli donekle približiti stanje tržišta i pronaći ponešto za svakoga. Svaki od ovih pisača ima nešto čime opravdava svoju namjenu i cijenu, a možemo slobodno preporučiti korisnicima da odaberu bilo koji od testiranih jer mislimo da neće pogriješiti ni s jednim od njih. Ipak, kako ne bismo samo sjedili, morali smo odabrati onih nekoliko koji po nečemu zaslužuju da ih se izdvoji od ostalih. Tako je zasluženo Lexmarkov pisač S305 ponio titulu najboljeg zahvaljujući postignutim rezultatima, ali i mogućnostima koje pruža. Za preporuku smo odabrali Canonov pisač MP490, jer također nudi dosta, nešto je jeftiniji od ostalih, a ima i dobar ispis. Najpovoljnija kupnja je HP-ov F2480 prvenstveno zahvaljujući niskoj cijeni, ali i jako dobroj kvaliteti ispisa koja odlikuje sva tri HP-ova pisača. Pored toga ima mogućnost kopiranja, odnosno skeniranja. Sve ovo ne znači da ostali pisači ne zaslužuju da ih se uzme u obzir jer svaki od njih ima nešto što bi moglo zanimati određene korisnike.
Alternativa Inkjet pisačima
Izvan konkurencije našao se jedan pisač koji ne pripada niti u laserske niti u tintne pisače. Premda se može reći da je najsličniji potonjima, Nashuatec GX e3300N koristi takozvane gel-tinte, koje se dosta brže suše od klasičnih tinti te su dosta većeg kapaciteta (1500 crna, 1000 svaka od CMY), a zahvaljujući većoj površini glave za ispis i brzina ispisa dosta je dobra (otud u nazivu GelSprinter).
Premda izgledom i dimenzijama nije previše atraktivan, ovaj pisač pokazao je pravu snagu i brzinu te robusnu izradu. Sve to govori da mu je primarna namjena u uredskim okruženjima, što dokazuje i mrežni priključak.
Kvaliteta ispisa dosta je dobra i nemamo prevelikih zamjerki, osim što je na nekim sivim nijansama vidljiv utjecaj plave. Tekst je čitljiv i pri veličini fonta od tri točke uz dobru oštrinu, a dobar je i draft mod uz nešto bljeđu crnu boju. Sposoban je ispisati po dvanaest stranica u normalnom modu, odnosno po dvadeset dvije stranice u najbržem modu za crno-bijeli i ispis u boji.
Voljeli bismo vidjeti i neki pisač baziran na ovoj tehnologiji koji je prvenstveno namijenjen kućnim korisnicima jer, kako vidimo, GX e3300N košta 478 kuna, dok bi, vjerujemo, oni namijenjeni kućnim korisnicima koštali još manje, a solidne su i cijene gel-tinti zahvaljujući kojima je ispis na ovom pisaču dosta povoljan. (dm)
