Odabir čvrstog diska

Odabir čvrstog diska za masovnu pohranu znači biranje između najboljih performansi, najvećeg kapaciteta ili oboje.
SSD (Solid State Drives) diskovi pobjeđuju u performansama globalno rasprostranjene serial ATA diskove, ali po kapacitetu još uvijek su nepobjedivi dobri stari čvrsti diskovi poznatiji kao hard disk drives ili skraćeno HDD u čiju obitelj spadaju i SATA diskovi.
Western Digitalov disk kapaciteta 600GB zvučnog imena VelociRaptor VR200M savršeno sjeda, između malih, ali brzih SSD diskova i velikih, ali usporenih mehaničkih diskova, hrabro se boreći na oba polja kao što su kapaciteti i performanse, dok se na našoj top listi ovaj čvrsti disk smjestio po performansama i cijenom po gigabajtu između SSD i HDD čvrsto diskovnih modela.
Brzo vrteći diskovi možda ne čine da se većina programa brže izvršava, ali sigurno će ih učitavati brže, a to uključuje i same Windowse.
Koliko mjesta na disku trebate za normalne funkcije vašeg operativnog sustava??? Znate koliko??!?!?!? Malo. Instalirani Windowsi rijetko prelaze 16 GB bez dodatno instaliranih programa, čak i nakon mnogo mjeseci prikupljanja povremenih datoteka (obično se nalaze u temp direktorijju), kolačića i drugog “privremenog” smeća zauzeće se drastično ne povećava. Različiti programi lagano mogu progutati pet puta više kapaciteta, a neke igre mogu zauzeti i preko 12 GB bez problema i dilema. DVD (Digital Video Disc) i Blu-ray diskovi mogu sadržavati razne iso slike i filmove veličine 8.4GB, pa sve do 50 GB ponaosob, odnosno, to je razlog zbog čega korisnici koji vole arhivirati svoje video i ostale uratke i zašto sredstva za pohranu postaju sve većeg kapaciteta.
Imajte na umu da pogoni vašeg tvrdog diska ispunjavaju kružne dijelove izvana prema unutra. Kada disk ima konstantnu brzinu to mu osigurava da se vanjski rub okreće brže od unutarnjeg, tako da mnogi korisnici iskorištavaju taj brži dio particijama u koje stavljaju programe da se izvode brže. Nakon nekoliko godina pokušaja i pogrešaka, optimalna particija je od 120 GB za odlično izvođenje aplikacija.
Poznavanje veličine pojedinih datoteka koje se pohranjuju (kao što su 8 Mega Pikselne fotografije ili 8 GB filmova) i predviđanje broja tih datoteka, kao i pitanje hoće li će sustav prikupiti više podataka od očekivanog mjesta na hardu , omogućuje nam odabir minimalno prihvatljive particije za pohranu željenih datoteka. Korisnici sa više particija mogu dodati sistemske particije i particije za pohranu datoteka odabravši jednu particiju koja im je potrebna ili jednostavno podijeliti željenu datoteku u više dijelova.
Iako sustavi obično koriste jedan veliki disk, nekoliko naprednih opcija dostupne su za one koji traže dodatne performansi ili kapacitete. RAID je kratica za Redundant Array of Inexpensive Disks što bi značilo redundantno polje za jeftine diskove ili pojedmostavljeno grupa metoda koja omogućava da se podaci proširuju na nekoliko diskova istovremeno. Većina proivođača podržava RAID i sada masovno matične ploče podržavaju barem jedan od RAID razina kao što su 0, 1, 0 +1, i 5.
Navedene RAID razine utječu na broj i kapacitet odabranog diska i za lakše snalaženje, u daljnjem tekstu, stiže vrlo kratak opis pojedinih razina RAID diska:
Razina 0 zvana striping dijeli podatke u komade koji se šire preko dva ili više pogona u isto vrijeme, osiguravajući dvostruke brzine prijenosa i kombinirane kapacitete na oba pogona. Glavni nedostatak je da, ako se jedan od diskova pokvari, podaci bespovratno nestaju na oba diska.
Diskovi razine 1 sastoje se od dva ili više pogona, tako da ako se jedan disk pokvari, podaci se mogu spasiti jednostavnim čitanjem sa drugog diska. Glavni nedostatak je da oba diska pohranjuju identične informacije, pa je ukupni raspoloživi kapacitet zapravo polovica ukupnog kapaciteta diskova.
RAID 0 +1 omogućuje četiri (ili više) pokretanja višestrukih pogona u mirror ili strip načinu rada. Ako jedan dio diska u strip načinu rada vrisne, ostaje dio informacija zapisanih na drugom disku, ali je na žalost, ukupan kapacitet ograničen na polovicu diska koji je u funkciji.
RAID 5 stvara paritetne bitove za oporavak podataka. Podaci i paritetni bitovi su raspoređeni u svim pogonima, povećavajući brzinu prijenosa, dok žrtvuju jedino veličinu prostora potrebnu za pohranu dodanih paritetnih bitova (kapacitet jednog diska u skupu).
Generiranje paritetnih bitova za RAID 5 zahtijeva obradu, što znači da RAID 5 putem “softverskih” kontrolera, kao što su oni ugrađeni u čipsetu, često zna monopolizirati resurse. Isto tako, RAID razine 0 i 1 malo prejako iscrpljuju matični procesor računala, pa to uzmite u obzir pri izboru ovog diska. Igrači koji često igraju kompjutorske igrice, koje kad završe, deinstaliraju i izbrišu, bez potrebe za dugoročnim pohranama podataka, najbolje da izaberu RAID disk razine 0 kao adekvatno rješenje, dok korisnici koji pohranjuju puno informacija, a nije im važna brzina, neka izaberu RAID disk 1.
U mirror načinu rada RAID disk zapisuje datoteke dva puta, po jedan zapis za svaki čvrsti disk. To je dobar izbor za korisnike koji žele sigurnu stalnu pričuvu na svom računalu.
U strip načinu rada RAID disk zapisuje datoteke tako da ih dijeli i stavlja pojedinačno na svaki dio diska. To ubrzava pristup datotekama.


