Sve u znaku broja 11
Ovogodišnji veliki usporedni test grafičkih kartica broji čak 61 karticu iz svih tržišnih segmenata, a fokusirali smo se isključivo na kartice s punom podrškom za DirectX 11. U zadnji tren kao šlag na tortu pristigla su nam i dva najnovija Radeona iz serije HD 6800
Jesen je već duboko zagazila u naš život, a s kasnom jeseni i jesenskim kišama što je ljepše nego sjediti u toploj sobi ispred svog računala i zabavljati se nekom dobrom igrom? Stoga, kao i obično, slijedi naš veliki usporedni test grafičkih kartica gdje ćemo vam ukazati na trenutno stanje na ovom tržištu i možda vas ponukati da napravite određene promjene. Šteta je jedino što je cijela ta hardverska priča spala na dva slova, AMD i Nvidiju, koji se čak više ni ne natječu kao nekad izbacujući nove GPU čipove skoro svakih šest mjeseci. Brzina predstavljanja novih grafičkih procesora na tržište danas je kudikamo manja, pa onda nema ni mnogo zaista novih grafičkih kartica baziranih na određenom čipu jednog ili drugog osnovnog proizvođača.
S jedne je strane to dobro jer ne opterećuje naše džepove, no s druge je strane loše jer se izgubilo ono uzbuđenje i očaranost novim mogućnostima što smo imali priliku iskusiti dva, pa čak i tri puta godišnje. Može se reći kako je i tržište grafičkih kartica napokon odraslo i da se kreće nešto polaganijim, ali sigurnim ritmom.
Štednja i dograđivanje AMD i Nvidia jedini su koji proizvode prave grafičke procesore, no nemojte misliti da nema još proizvođača, kao što je, primjerice, Intel, koji svoje grafičke čipove ugrađuje u chipset matične ploče, odnosno sad već same procesore. Stoga nam je na raspolaganju više različitih GPU-ova, pa svatko može odabrati ono što mu najbolje odgovara u vječnoj borbi između želje za što jačim grafičkim hardverom i želje da to sve skupa bude što jeftinije. Na kraju (pogotovo kod nas) ponajviše pobjeđuje novčanik kao glavni ograničavajući faktor, pa vrlo rijetko čovjek u računalu ima ono što bi zaista htio.
Ne smijemo, također, zaboraviti da osim osnovne zadaće obrade i prikazivanja slike moderne grafičke kartice, tj. njihove GPU jedinice, mogu raditi i druge stvari. Naročito daleko u tom je otišla Nvidia koja nudi mogućnost hardverskog ubrzanja fizikalnih proračuna, a tu je i sposobnost korištenja GPU čipa pri obradi videa ili pri obradi slika u odgovarajućim programima, gdje se može postići značajnije veća brzina rada nego čisto softverskom metodom preko glavnog procesora (CPU) računala.
O samom DirectX 11 sustavu nema se previše tog za kazati. Sve što smo rekli prije godinu dana i dalje stoji, uz napomenu kako je to sad stabilan i odrastao sustav koji je od svoje prve inkarnacije doživio već nekoliko tihih poboljšanja, pa je uvijek praktično i korisno otići na Microsoftove web stranice i odatle skinuti najnoviji update s kojim ćete uvijek biti sigurni da imate i posljednju verziju sustava DirectX 11.
Rješenje za svakog
Na usporednom testu očekivano se pojavio velik broj grafičkih kartica, što dobrim dijelom govori kako je to još uvijek prilično konkurentna roba, a gotovo da ne moramo ni kazati kako su sve kartice, tj. njihovi GPU procesori, zadovoljavale glavni uvjet podržavanja DirectX 11 sustava.
Najveći problem nije bilo samo testiranje, koje je išlo već ustaljenim redom i načinom, nego čekanje na neke najavljene najnovije primjerke grafičkih kartica koji su po dobrom starom običaju kasnili, tako da je trebalo čekati i gunđati o tom kako dobavljači nikako da shvate da i mi imamo svoje rokove koje u jednom trenutku naprosto ne možemo i ne smijemo prekoračiti. Ali nećemo se previše žaliti jer smo na kraju ipak imali posve zadovoljavajuću količinu kartica koje su pokrivale sve aspekte, i cjenovne i kvalitativne, trenutnog stanja na polju osobne računalne
grafike.
Novosti iz svijeta GPU-ova
Od našeg zadnjeg usporednog testa prošla je godina dana. No, kada bacimo oko na promjene, vidimo da su one nastupile tek dolaskom Nvidijinih DX11 kompatibilnih grafičkih kartica, koja čak i dok pišemo ove retke najavljuje svoje nove DX11 uzdanice u low end segmentu. AMD već praktički godinu dana kraljuje svojom serijom Radeon HD5000, a u zadnji čas prije zaključenja ovog broja predstavljena je i nova serija AMD-ovih Radeona pod nazivom HD6000. Za vas smo ovaj put prikupili respektabilnih šezdesetak grafičkih kartica i odradili još jedan ogromni usporedni test. Kao što i pretpostavljate, ovoga puta fokusirali smo se izričito na grafičke kartice s punom podrškom za DirectX 11. Iz AMD-ova tabora sve grafičke kartice već su vam više-manje poznate. To su njegove serije HD5400/HD5500/HD5600/HD5700/HD5800 te HD5970, koje, ovisno o izvedbi svog grafičkog procesora, nude posve različite performanse. Radeon HD5450 uz TDP od jedva 20-ak vata nije posebno brz, a high end serija HD5870 i dvoprocesorski
HD5970 nude odlične performanse ali uz povišenu potrošnju energije pa i preko 300 vata. No ono što im je svima zajedničko odlične su multimedijske mogućnosti zahvaljujući UVD 2 dekoderu, kao i vrlo zanimljiva podrška za AMD Eyefinity, tehnologiju spajanja monitora. Praktički svi modeli nude mogućnost spajanja monitora putem videoizlaza nove generacije. Bio to HDMI ili DisplayPort videoizlaz, Radeoni ove serije nude odličnu podršku za korištenje
u nekom HTPC sustavu.
Posve nova generacija Radeona konačno je stigla, iako su za početak predstavljeni modeli HD6850 i HD6870 koji su nešto sporiji od svojih numeričkih prethodnika. Međutim, znatno su jeftiniji i zapravo ciljaju na posve drugačiji dio tržišta. Do kraja godine AMD bi trebao predstaviti i nazivno moćnije modele iz serije HD6900. Novosti koje dolaze uz novu generaciju Radeona su niža potrošnja te još povoljniji omjer potrošnje i performansi; TDP modela HD6870 iznosi tek 150 vata. Tu je i UVD treće generacije s podrškom za hardversku akceleraciju Blu-ray 3D sadržaja, podrška za 3D igre, ali i Eyefinity podrška za do šest monitora. Grafički procesor modela Radeon HD6870 broji ukupno 1120 shadera, dok model Radeon HD6850 broji njih 960. Upravo zbog smanjenog broja shadera ove su grafičke kartice nešto sporije od modela HD5870 i
HD5850 te nisu njihovi direktni nasljednici.
Fermi za sve?
Što se Nvidije tiče, u svijetu grafičkih kartica velika se prašina podigla najavom Fermija, da bi taj isti Fermi još više prašine kasnije podizao svojim redovitim odgađanjem. Tako je prvi Fermi u vidu grafičkog procesora GF100 svjetlo dana napokon ugledao s oko pola godine zakašnjenja za svojim ljutim rivalom iz AMD-a. Jest, činjenica je da je u sirovim performansama nadmašio Radeona HD5870, no činjenica je i da je, bez obzira na kašnjenje, na tržište stigao posve zelen, prevelik grafički procesor koji se sumanuto grije i troši kao obližnja tvornica aluminija.
Međutim, ni to nije bio najveći problem. Problem malog broja ispravnih čipova više je zabrinjavao samu Nvidiju, a ne toliko krajnjeg korisnika. Upravo taj slabi yield uzrokovao je velik broj nazivno slabijih izvedbi grafičkih kartica iz serije GTX470 i GTX465 koje su koristile okljaštrene verzije čipova GF100. No visoka potrošnja i zagrijavanje ostali su Ahilova peta
i kod tih modela kartica.
Prva prava prerada ogromnog čipa GF100 stigla je u vidu GF104 na GTX460 grafičkim karticama i odmah pokazala drugo lice. Performanse koje nadmašuju model GTX465, uz osjetno smanjenu potrošnju energije i zagrijavanje u kombinaciji s relativno niskom cijenom, GTX460 kartice bacaju vrlo visoko na listu želja krajnjih korisnika. U ponudi se uskoro očekuju i njihove low end izvedbe s grafičkim procesorom GF108 u karticama serije GeForce GT430 koje
će upotpuniti DX11 ponudu Nvidije. Naravno, Nvidia zadržava svoju punu podršku za PhysX za koju AMD i dalje nema pravi odgovor, dok je na AMD-ov Eyefinity Nvidia odgovorila svojom tehnologijom Nvidia Surround3D.
Jeftini pikseli
Cjenovni rang grafičkih kartica iz donjeg dijela tržišta nije se pretjerano promijenio od našeg zadnjeg velikog testa grafičkih kartica prije godinu dana. Cijena koju morate platiti da postanete vlasnikom najjeftinije kartice iz ovog segmenta je oko 300 kuna. Kako smo se odlučili testirati samo grafičke kartice koje su kompatibilne s DirectX-om 11, primijetit ćete da su sve kartice u ovom segmentu iz AMD-ova tabora. Ne brinite, nismo zaboravili na Nvidiju, ali u trenutku provedbe testiranja u ovom segmentu tržišta nije bilo niti jedne Nvidijine kartice kompatibilne s DirectX-om 11. Stvari će se promijeniti dolaskom nedavno predstavljene serije GTS 430, no na dolazak nove serije u naš ispitni centar morat ćemo još malo pričekati te ćemo je tada i detaljnije opisati. Kartice iz ovog segmenta orijentirane su na uredsku upotrebu te eventualno pokretanje neke od manje zahtjevnih igara na nižim rezolucijama. Znamo kako i većina integriranih rješenja može te zadatke obaviti vrlo dobro, no hardverske mogućnosti testiranih kartica ipak su nešto bolje.
Za multimediju i starije igre
Veliki plus svih AMD-ovih kartica iz serije HD5000 jest puna hardverska akceleracija videosadržaja kako bi se rasteretio glavni procesor za glatko gledanje filmova u visokoj rezoluciji. Zbog toga se kartice iz ovog segmenta vrlo dobro snalaze u kućnom multimedijalnom računalu (HTPC). Tu prvenstveno mislimo na serije HD5450 i HD5570, koje su napravljene u low profile verziji te su pogodne za ugradnju u mala kućišta kakva se većinom koriste kod HTPC-ja. Korisnici koji bi kartice iz ovog segmenta koristili i za igranje poneke igre svakako bi trebali gledati prema HD5570 jer vam jedino ta serija može omogućiti pristojne performanse u starijim igrama.
Serija HD5550 performansama se smjestila između već spomenutih. Ukoliko preferirate tišinu, iz te serije valja istaknuti Sapphirovu Ultimate karticu s odličnim pasivnim hlađenjem, no u tom slučaju preporučujemo korištenje tihih ventilatora kako se topli zrak ne bi zadržavao unutar samog kućišta. S druge strane, VTX-ova kartica ističe se velikom količinom memorije od čak 2 GB, no takva kartica jednostavno nema ni približno dovoljno snage da iskoristi toliku količinu memorije. Jedina prednost je što koristi DDR3 memoriju koja je sama po sebi brža od DDR2 što se koristi na ostalim HD5550 karticama. Sve kartice iz ovog segmenta izrazito su mali potrošači električne energije te samim time ne disipiraju veliku količinu topline. Potrošnja se kreće od 30-ak vata kod serije HD5450 do 50 vata kod HD5570 te samim time neće negativno utjecati na račun za struju na kraju mjeseca.
Gužva u sredini
Kao što je postalo uobičajeno, zlatna sredina, tj. mainstream dio tržišta grafičkih kartica, i ovoga puta donosi najšarenije karakteristike i cijene. Kartice iz ovog dijela tržišta vode se kao one s najboljim omjerom uloženog i dobivenog. Kako nam ne bi bilo dosadno, granicu ovog segmenta nije uvijek najjednostavnije odrediti. Pomutnju u redove ovoga puta donijela nam je Nvidia sa svojom novom serijom GTX460 koja na tržište dolazi u dvjema verzijama, sa 768 MB memorije te s 1 GB. Iako na prvi pogled to i nije prevelik problem, pogled na raspon cijena zadaje glavobolju. Riječ je o rasponu cijena od 1200 pa sve do preko 2000 kuna. No zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano? Problem je u tome što neke kartice sa 768 MB koštaju više od svoje jače braće te samim time cijenom pripadaju u high end segment. Na kraju smo odlučili kako ćemo ipak sve kartice sa 768 MB videomemorije uvrstiti u mainstream segment, dok će one s 1 GB biti u high end segmentu.
U mainstream segmentu riječ je o grafičkim karticama sposobnim zavrtjeti i najnovije igre na full HD rezoluciji uz “visoke” postavke detalja. Naravno, treba pripaziti da se ne pretjera prilikom korištenja antialiasinga i anisotropic filteringa, pogotovo na karticama iz donjeg doma ovog segmenta. Kao što se i vidi iz grafova, sve kartice u stanju su pokrenuti DiRT 2 s agresivnim postavkama antialiasinga i anisotropic filteringa, no kada je riječ o AvP-u, stvari nisu tako blistave. AvP očigledno je zahtjevnija igra, posebno uz korištenje teselacije te je na slabijim karticama iz ovog segmenta potrebno niže postavke antialiasinga i anisotropic filteringa.
Što se AMD-a tiče, u ovom segmentu postoje čak četiri serije kartica, od Radeona HD5670 do HD5830, raspoređene cijenom i performansama kroz cijeli segment. Radeon HD5670 odlična je kartica povoljne cijene ukoliko niste prezahtjevni kada su detalji u igrama u pitanju. Modeli HD5750 i HD5770 već osjetno bolje “dišu”, dok je HD5830 u samom vrhu ovog segmenta po performansama. Kao što je već poznato, sve AMD-ove kartice imaju hardversku akceleraciju videosadržaja te podršku za Eyefinity ukoliko kartica posjeduje DisplayPort priključak. Kada smo se dotakli tehnologije Eyefinity, postoji jedan izuzetak u vidu kartice Sapphire HD5770 Flex, prve koja omogućava Eyefinity uz korištenje triju monitora spojenih preko DVI priključka, dok je do sada slučaj bio da jedan monitor mora biti spojen preko DisplayPorta. Također, spomenuta kartica uz Eyefinity spajanje triju monitora u cjelinu nudi i spajanje četiriju zasebnih monitora. Nova Nvidijina uzdanica Najnoviji pripadnik srednje klase je Nvidijina serija GTS450. Riječ je o karticama koje koriste grafički procesor GF106 s 1,17 milijardi tranzistora napravljenih u 40-nanometarskom proizvodnom procesu.
Grafički procesor sadržava 192 shader procesora i 16 rasterskih jedinica te s memorijom komunicira preko 128-bitne sabirnice. TDP kartica GTS450 nešto je veći od 100 vata te im je za rad potrebno dodatno napajanje u vidu 6-pinskog naponskog priključka. Prema najavama GTS450 kartice predviđene su kao konkurencija ATI-jevoj seriji HD5770. Kao što rezultati testiranja govore, ta su predviđanja bila točna. Ovisno o tome kakve su taktove grafičkog procesora i memorije proizvođači odredili, GTS450 kartice podjednako su brze ili nešto malo brže od svog glavnog konkurenta. Do sada su HD5770 kartice slovile kao jedna od najboljih kupnji po omjeru uloženog i dobivenog, no pogledom na cijenu GTS450 kartica, koje su u većini slučajeva jeftinije između 100 i 200 kuna, jasno je kako smo dobili novu najbolju kupnju. Još valja napomenuti kako nizak TDP doprinosi i relativno niskom zagrijavanju te su se temperature testiranih kartica pri punom opterećenju kretale između 65 i 75 stupnjeva uz vrlo nisku razinu buke.
Mainstream ili high end?
Na vrh mainstream segmenta došla je Nvidijina serija GTX460 sa 768 MB memorije. Osim nešto manje memorije, razlika u odnosu na jačeg brata jest i u širini memorijske sabirnice, 192 bita naspram 256 bita kod jačeg modela. U sintetičkom testu Unigine Heaven taj se nedostatak ne primjećuje, dok se u igrama osjeti veća memorijska propusnost. Kako god, riječ je o uvjerljivo najjačoj kartici u ovom segmentu. Kako im cijena kreće već od 1200 kuna, ova serija je za svaku preporuku.
Još jednom je mainstream segment pokazao sve svoje šarenilo cijena i performansi. Dobra konkurencija trebala bi donijeti i određen pad cijena grafičkih kartica, što može biti samo pozitivno za krajnje korisnike, jer je paradoks da su cijene većine AMD-ovih Radeona iz serije HD5000 iste, a u nekim slučajevima i veće nego prije godinu dana kada su izašle na tržište. AMD se pobrinuo da ta kartica ne bude usamljena na tronu mainstream segmenta. Njegova nova serija HD6850 performansama se smješta rame uz rame GTX460 karticama. Uz vrlo dobre performanse, nova serija nije ni preveliki potrošač, tako nam je pri punom opterećenju testni stroj trošio oko 320 vata. Testirana kartica došla nam je iz Sapphirea te je opremljena vrhunskim hladnjakom koji je u radu potpuno nečujan, čak i pri najvećim opterećenjima. Kako je tek došla na tržište, cijena je trenutno malo previsoka, no vjerujemo kako će se ubrzo stanje promijeniti.
Vrhunac performansi
Ove godine najviše promjena dogodilo se u ponudi grafičkih kartica najviše klase. Od izlaska Nvidijine kartice GeForce GTX480, nevjerojatne ekskluzivne Asusove kartice Ares s dva punokrvna grafička pro cesora HD5870 na jednoj tiskanoj pločici do najnovije Nvidijine uzdanice – modela GeForce GTX460 s jednim gigabajtom videomemorije koji se polako ušuljao u svijet najjačih. Upravo je GTX460 unio najviše pomutnje svojim omjerom cijene i performansi te ponajviše mnogobrojnim izvedbama. Za razliku od modela s 768 MB memorije, model GTX460 s jednim ili dva gigabajta memorije donosi i širu, 256-bitnu memorijsku sabirnicu te grafički procesor GF104 s 32 rasterizacijske jedinice.
Ta poboljšanja rezultiraju osjetno boljim performansama koje su se u nekim situacijama opasno približile modelu Radeon HD5850. No najveće iznenađenje predstavila je kartica GeForce GTX465 koja svojim lošim rezultatima pada pod najezdom nazivno slabije GeForce GTX460. Da bi stvar bila gora, nabrijana verzija GTX460-ice, Zotac GTX460 1GB AMP!, uredno se nosi i s osjetno skupljom karticom GeForce GTX470. Upravo je model Zotac GTX460 AMP!, uz MSI GTX460 Hawk, donio najviše iznenađenja i oduševljenja. Svojim performansama s pravom se ubrajaju u sam vrh ponude DX11 grafičkih kartica, a nude i mnogo zadovoljstva ne samo svojim performansama, već i iznimno tihim radom. MSI-eva kartica Hawk donosi i vrhunsku regulaciju napona te mogućnost podizanja, ali i mjerenja radnog napona grafičkog procesora i memorije, što uvelike pomaže pri overclockingu. Proizlazi da je od ovih divljih GTX460-ica u svom vlastitom dvorištu sigurna jedino nedodirljiva GTX480, no ona ionako košta osjetno više, a zbog svojih mana u vidu zagrijavanja i buke privlačna je samo najzagriženijim ljubiteljima Nvidije – naravno, ako uspiju naći pokoji primjerak zbog vrlo malog broja kartica na tržištu. No bez obzira na sve njezine mane, moramo priznati da je to trenutno najbrži grafički procesor i ujedno najbrža grafička kartica s jednim grafičkim procesorom.
Novopridošla kartica AMD Radeon HD6870 svojim performansama smjestila se tik između modela Radeon HD5850 i Radeon HD5870 te je nešto brža od referentnih primjeraka Nvidijine kartice GeForce GTX460 1GB. TDP grafičkog procesora HD6870 iznosi tek 150 vata, što je usporedivo s modelom HD5850, stoga su zagrijavanje i potrošnja energije posve identični modelu Radeon HD5850. Izuzev novosti vezanih za modele serije HD6000 u AMDovu taboru praktički nema promjena. Tu i dalje suvereno vlada Radeon HD5970 sa svoja dva grafička procesora Cypress s ukupno 3200 shadera.
Kada vati lete u nebo
Za razliku od low end i mainstream segmenta gdje potrošnja grafickih kartica rijetko kada prelazi stotinjak vata, u high end segmentu potrošnja kartica zna predstavljati problem. Kada slažete osrednje racunalo s nekom od mainstream grafickih kartica, zadovoljit ce vas i kvalitetno napajanje snage 400 vata. Primjera radi, TDP jedne HD5770 kartice iznosi tek 108 vata. No, ako slažete vrhunsko racunalo s nekom od high end kartica cija potrošnja može prelaziti i 300 vata, odabir napajanja vec je vrlo bitna stavka. Da ne spominjemo ako poželite sastaviti neki multi- GPU CrossFire ili SLI sustav. Kada je potrošnja energije u pitanju, tu kraljuje Nvidijin Fermi. Naprosto je nevjerojatno koliko struje može povuci jedna GeForce GTX480 kartica. Naše je testno računalo zabilježilo potrošnju cijelog sustava od preko 500 vata sa samo jednom GTX480 karticom u sustavu. Usporedbe radi, sustav s jednom dvoglavom HD5970 karticom trošio je i tridesetak vata manje, dok je s jednom HD5870 Vapor-X karticom potrošnja iznosila i stotinjak vata manje. S dva GeForcea GTX480 u SLI-u sustav je trošio i do 875 vata. Tu brojku nisu prestigle niti dvije HD5970 kartice u sustavu CrossFireX. Stoga, ako namjeravate pogoniti dvije GTX480 kartice u SLI-u, razmislite o nekom skupom kilovatnom napajanju. Temperaturu dviju GTX480 kartica, koja je dosezala i 105 °C pod punim opterećenjem, bolje da ni ne spominjemo. Kod ovako ekstremnih situacija kvalitetno i skupo napajanje i odlično provjetreno kućište od ključne su važnosti. No da Nvidia zna i može bolje pokazuje GF104 u GeForceu GTX460. Potrošnja ovih kartica osjetno je niža od GF100 baziranih GeForce GTX465 i GTX470 kartica. S oko 350 do 360 vata pod punim opterecenjem, GeForce GTX460 predstavlja osjetan pomak nabolje u odnosu na potrošnju GF100 baziranih grafickih kartica. No po pitanju omjera potrošnje energije i performansi AMD zasad uvjerljivo vodi, a s novim Radeonima HD6800 to ce vodstvo i zadržati.
Ekskluzivni Ares
Asus je napravio pravu bombu od graficke kartice koja je napravila nevjerojatan, ponajviše marketinški bum. Asus se odlucio temeljito izmijeniti postojeci model HD5970 i na njegovim temeljima složiti grafičku karticu koja će zasjesti na tron najbrže grafičke kartice na svijetu. No, ako im to i ne uspije, svojom ponudom od svega tisuću komada bit će zasigurno najekskluzivnija, a cijenom od oko 11.000 kuna i najskuplja. Pod atraktivnim i oko dva kilograma teškim hladnjakom (cijela kartica teži čak 2,2 kg) leže dva punokrvna čipa Cypress koji kucaju na 850 MHz. Da bi se utažila glad za električnom energijom, na kartici stoje dva 8-pinska PCIe i jedan 6-pinski PCIe naponski priključak, i potrebno ih je sve priključiti na napajanje. Ipak TDP ove grafičke kartice iznosi 349 vata, što je osjetno više od 294 koliko iznosi TDP referentne HD5970 kartice. Gledajući rezultate ovog testa, Ares je podbacio, no razlog leži u tome što smo karticu testirali pred gotovo dva mjeseca, a od tada je AMD dodatno “ispeglao” drivere. Ako pogledate rujansko izdanje PCchipa, vidjet ćete da je Ares pošteno nadmašio referentnu HD5970 karticu. Tada je u DiRT2 na istim postavkama kao u ovom testu Radeon HD5970 postizao tek 85 sličica u sekundi. No zanimljivo je kako vrlo malo ljudi zna da Ares ima svog protivnika koji mu performansama stoji uz rame, i to ne jednog već dva. Prvi je Sapphire HD5970 4GB Toxic, a drugi XFX HD5970 4GB Black Edition Limited. No zbog iznimno visoke cijene Aresa i ograničenog broja njegovih primjeraka, titula Pun pogodak ipak odlazi Sapphireovoj izvedbi Radeona HD5970.
