Zašto fotkati u RAW formatu?
Ukratko o RAWu
Za RAW ćete često čuti i naziv ‘digitalni negativ’ koji dolazi prvenstveno od Adobeove .DNG (digital negative) ekstenzije za RAW, ali odgovara činjenici da takve fileove prije pregledavanja treba ‘razviti’, to jest prebaciti u TIFF ili JPEG format. Tako se prikladno i jedan od Adobeovih programa naziva Lightroom, što je igra riječi, jer dok se analogni negativ razvija u tamnoj komori, digitalni razvijamo na računalu (‘svjetloj komori’).
Taj naziv [digitalni negativ] se također dobro slaže i sa činjenicom da RAW file sadržava najviše informacija koje prilikom fotografiranja aparat zabilježi i u većini slučajeva ih sprema bez ikakve kompresije (za razliku od JPEGa koji će uglavnom biti kompresiran), što pak znači da će RAW file biti i znatno veći od JPEGa. Njegova veličina je u prosjeku desetak megabajta kod ulaznih (entry-level) dslr-a, do nekoliko desetaka megabajta kod puno skupljih (profesionalnih) aparata.
Prednosti i nedostaci
Dilema treba li vam RAW ili ne najlakše se može rješiti tako da razmislite želite li posvetiti neko vrijeme dodatnoj obradi (‘razvijanju’) fotografije. Ako je odgovor apsolutno ne, odaberite JPEG, no u slučaju da je odgovor bilo koji osim čvrstog NE, ja bih vam toplo preporučio fotkanje u RAWu.
Najveći nedostatak RAW formata je njegova veličina, ali to i nije tako strašno s obzirom da su memorijske kartice, memory stickovi i hard diskovi svakim danom sve jeftiniji, a ako vam ovo zbilja ne predstavlja nikakav problem, najbolja opcija je odabir RAW+JPEG načina snimanja. Time ćete zadržati RAW datoteku koja će biti korisna u slučaju daljnje obrade, i JPEG datoteku koja je odmah spremna za pregledavanje i printanje. Još samo jedna loša stvar kod RAW formata jest nedostatak standardizacije. Postoje na deseci RAW ekstenzija budući da svaki proizvođač inzistira na uporabi svoje, a neki od njih koriste i više od jedne ekstenzije. Pa tako imamo: .orf (Olympus), .crw .cr2 (Canon), .nef .nrw (Nikon), .ptx .pef (Pentax), .raw .rw2 (Panasonic)…
99,9% ovih formata je podržano kod svih programa za RAW obradu koje ćete koristiti te zbog toga ne trebate brinuti, no standardizacija je problem ponajviše zbog straha da u budućnosti neki formati neće biti podržani te će otvaranje RAW datoteka iz starijih formata biti otežano. Kao rješenje ovog problema Adobe je ponudio za standard svoj .DNG format za koji garantiraju da će biti podržan u svim njihovim daljnim programima; ova ekstenzija je prilično česta, ali i dalje nije prihvaćena kao konačni standard.
Dobra vijest kod RAW formata jest da je prednosti puno više nego nedostataka pa ako se pomirite sa veličinom RAW datoteka sigurno nećete biti razočarani. RAW dakle bilježi i čuva najviše informacija koje fotoaparat snimi, u većini slučajeva te informacije ne prolaze kompresiju, te su dostupne u 12 ili 14 bitnom obliku, za razliku od 8 bitnog JPEGa. 8 bitna datoteka znači da postoji 256 mogućih vrijednosti za svaki RGB kanal, dok kod 12 bitne datoteke postoji 4069, a kod 14 bitne 16384 vrijednosti po svakom kanalu.
RAW format olakšava promjene balansa bijele boje, ekspozicije i mnogih drugih parametara, podržava profile aparata i objektiva, te nudi nedestruktivnu obradu fotografije
U praksi je razlika između RAW i JPEG datoteka u tome da vam RAW daje puno bolju kontrolu kod obrade, počevši od mogućnosti naknadnog podešavanja balansa bijele boje (white balance), do vrlo lakog rješavanja vinjetarenja, kromatskih aberacija i sličnih problema za koje bi kod JPEG datoteka trebalo znatno više posla. Nadalje, RAW izbjegava i neželjene akcije primjene automatske oštrine i smanjenja šuma koje kod JPEGa aparat primjenjuje, te vam kod obrade ostavlja izbor korekcije ekspozicije, oštrine, kontrasta, mogućnost izvlačenje detalja iz tamnih dijelova i spašavanje izgorenih dijelova. Sve ovo veliki dio programa obavlja prilično kvalitetno, a vrlo bitno je i spomenuti da je svaka obrada nedestruktivna, to jest da se uvijek možete vratiti u ‘obrađenu’ RAW datoteku i sve parametre ponovno podešavati od trenutka u kojem ste stali sa obradom, ili jednostavno resetirati i krenuti od početka.
Naravno, neki programi ovo obavljaju bolje od ostalih, pa ću u idućem tekstu predstaviti par najraširenijih i pokušati ih objektivno predstaviti. Napomet ću samo još da i svaki od proizvođača sa fotoaparatom isporučuje i svoj program za otvaranje, obradu i konverziju RAW datoteka koji često podržavaju samo njihov format, no oni su uglavnom loši ili bolje rečeno ograničeni, te je moj savjet da ih zaobiđete. Iznimka je Nikonov Capture NX 2, ali on nije besplatan.
