Zašto je nemoguće spriječiti piratstvo?

Sada kada je borba protiv SOPA-e i PIPA-e praktički okončana, ekipa iz Hollywooda i glazbene industrije s nestrpljenjem iščekuje što će biti sa zakonom ACTA. No, stanimo malo na loptu i pogledajmo da li je uopće moguća njihova pobjeda.

Možda bismo se prije mjesec ili dva zapitali kakav će ishod biti i strepili nad budućnošću Interneta, ali danas smo sigurni da će pobjedu odnijeti „pirati“. Naravno, u budućnosti možemo očekivati još ovakvih prijedloga i možemo očekivati još veće sukobe na relaciji „pirati“ – Hollywood/Bollywood/glazbena industrija/…

Očito, legalizacija nije najbolje rješenje jer bi se time uništila filmska i glazbena industrija do kraja. S druge strane, piratstvo je ilegalno u Sjedinjenim Američkim Državama i u većini drugih zemalja diljem svijeta. I što se sada događa? Pokušava se naći rješenje koje će zadovoljiti obje strane, no zasada tog rješenja nema ili ga barem još ne vidimo. Na stranu sa državama poput Kine i Irana koje cenzuriraju Internet i ograničavaju ljudske slobode.

Ovaj problem koji danas postoji nije samo problem piratstva nego problem servisa. No, prije nego obrazložimo što mislimo pod pojmom „servis“, pogledajmo koliko je lako skinuti neki film ili glazbeni CD. Sedam kratkih koraka:

1) Kliknite na stranicu The Pirate Bay koju imate u svojim bookmarksima

2) Upišite naslove nekog filma/glazbenog CD-a/igre

3) Kliknite na rezultat sa najvećim brojem seedera

4) Kliknite na „Download torrent“

5) Pokrenite ga sa svojim torrent klijentom

6) Pričekajte neko vrijeme da se skine do kraja

7) Pokrenite ga i uživajte u onome što ste skinuli.

Možda ovo nije moralno, možda nije ni ispravno, ali nije teško niti vas trenutačno itko može zaustaviti da to napravite. A ako se sada nakon 10 godina i milijuna potrošenih dolara na sudu i uspije „ubiti“ Pirate Bay, na Internetu postoji na stotine sličnih web stranica. Čak i da uspiju ugasiti sve torrent stranice, ljudi će smisliti nešto novo. I opet. I opet …

Na što trenutačno liči Internet? Liči na „trgovinu“ u kojoj se nalaze apsolutno svi filmovi, glazbeni CD/DVD-i, knjige, igre i slično, a nema čuvara ili zaposlenika koji će vas spriječiti da uzmete nešto. A čak i kada vi uzmete neki film, on ne nestaje, nego je i dalje tamo i netko drugi ga može uzeti nakon vas. Jedino ograničenje koje postoji su vaš moral i vaša uvjerenja. Mogu li vas ona spriječiti da sa „police“ uzmete svih sedam filmova o Harry Potteru, produžena izdanja Gospodara prstenova ili možda najnoviji Sumrak?

Oni koji stvaraju zabavni sadržaj tvrde da ih na ovaj način vi oštećujete – što je glupost. Možda ćete vi (ili ja) uzeti sve ponuđene filmove iz „ovakve prodavaonice“, no da li biste potrošili par milijuna kuna (da ih imate) na kupnju filmova/glazbe/igrica? Vjerojatno ne biste i na tome se zasniva naša poanta. Možda nezasluženo gledamo filmove ili slušamo glazbu, ali ni u stvarnosti ju nikada ne bismo kupili. Čak i da možemo (op.a. uzimajući u obzir trenutačne cijene sadržaja).

Onih sedam koraka i pola sata vremena je problem na koji se drugačije treba gledati i protiv kojeg se treba boriti drugim sredstvima. Sad će vraćamo na pojam „servis“ kojeg smo spomenuli u početku teksta.

Trenutačno je velik dio industrije zapeo u prošlosti i bori se sa cyber-generacijom, te (opet) gubi bitku. Oni još uvijek vjeruju da ljudi žele izaći van i fizički kupiti film ili otići u videoteku i dati previše novaca kako bi pogledali film. Nije li to smiješno? Danas filmove kupuju ili kolekcionari filmova (čitaj: ljudi sa previše novaca) ili pojedinci kada baš jako žele određeni naslov, što je vrlo rijedak slučaj.

I to nas vodi do servisa Netflix koji je najbliži onome što mi podržavamo. Za one koji ne znaju, Netflix je servis preko kojeg možete „unajmiti“ film ili seriju i pogledati unutar nekog vremena unajmljeni sadržaj. No, filmska industrija ovaj servis želi pod svaku cijenu ukloniti i gleda na Netflix kao prijetnju, što je donekle apsurdno.

Možda je još veći problem filmske industrije prenapuhana cijena koju traže za svoje sadržaje. Nas ne zanima to što su oni uložili 100 ili 500 milijuna dolara u film – preskupi su! Kod nas su cijene oko 15 kuna za posudbu filma ili 120 kuna ukoliko želite kupiti film na DVD-u. Blu-ray izdanja nećemo ni spominjati, jer nam se odmah diže kosa na glavi. Čak više nije ni gušt otići u kino (CineStar) pogledati film kad vas taj ist film u IMAX-u košta 40-50 kuna! A sada zamislite da na Internetu postoji Steam za filmove. Mjesto na koje ćete doći i:

1) Upisati naslov filma koji želite pogledati

2) Stisnuti „posudi“ i za 1-2 dolara unajmiti film na 24 ili 48 sati

3) pogledati film direktno sa Interneta u dobroj (ili visokoj) kvaliteti.

Na ovaj način bi Hollywood pobijedio piratstvo u jako kratkom vremenu. Zar nije bolje da milijuni gledatelja odvoje dolar ili dva za film, nego da ga skidaju sa torrenta? Filmskoj industriji je očito bolje zarađivati 0 dolara i boriti se protiv „vjetrenjača“ nego probati zaraditi desetke milijune dolara na korisnicima koji su voljni platiti tu količinu novca, samo kad bi imali prilike. To vrijedi i za glazbu. iTunes je super, no ne radi u mnogim državama diljem svijeta. Naravno da Hrvatska spada među te zemlje.

Netflix je bio na dobrome tragu, ali nažalost – izgubio se „putem“. Kao prvo jako je ograničen jer nema potporu najjačih filmskih studija, a kao drugo, prevelike su cijene filmova. Zar bi netko dao 30 dolara za film „Ultraviolet“ i k tome ga još na ovaj način ne kupi, nego ga ima samo pravo reproducirati na ograničenom broju uređaja? Dajte nam mogućnost kupovine filma za 5 do 10 dolara i budite sretni što uopće razmišljamo o legalnoj nabavi filma! I dok se takvi problemi ne riješe, ljudi će i dalje besplatno skidati sadržaj, a industrija zabavnog sadržaja će stajati po strani i gledati hoće li spomenuti zakoni uspjeti štogod napraviti.

Čak i da se uspije organizirati servis poput Netflixa, vjerujemo da bi došlo do razdvajanja servisa na „Sony Steam“, „Warner Bros. Steam“, „Universal Steam“ i slično. Sumnjamo da bi se sve zainteresirane strane uspjele dogovoriti oko cijene i načina preuzimanja sadržaja. Ali barem bismo znali da su pokušali i da razumiju kako Internet danas funkcionira i što ljudi žele.

Na kraju, da sumiramo problem – filmovi su preskupi i treba nam servis na kojem ćemo moći za male novce kupovati/iznajmljivati filmove. Kako to postići? Možda glumci sa A-liste ne trebaju imati plaće od 20+ milijuna dolara, možda ne treba potrošiti 100 milijuna dolara na marketing i možda, ali samo možda, ne treba uložiti 500 milijuna dolara u tko zna kakve efekte, kad se isti efekt može postići sa 2-3 puta manje uloženih novaca.

Ovu borbu su zasigurno dobili „pirati“, koji će i dalje skidati filmove besplatno i uživati u najnovijim uradcima Lady Gage i sličnih, a oni neće dobiti za to ni centa.

Kao što nije moguće uništiti piratstvo, vjerojatno nije moguće ni uništiti filmsku i glazbenu industriju, ali treba naći zajedničko rješenje. Ovako će se samo smanjiti obujam snimljenih filmova i glazbenih CD-a, a neće se postići ništa.

Mi vjerujemo u plaćanje usluga, ali morate nam dati servis za to!  S druge strane ne vjerujemo u cenzuru Interneta jer će se na taj način postići sasvim suprotan efekt i ljudi će samo iz inata skidati glazbu i filmove, samo da pokažu da mogu i ova borba će još više eskalirati. Za sada stoji rezultat – Pirati 1: ostali 0 …