Hrvoje Balen, član uprave učilišta Algebra

Nakon studija mnogi su još uvijek nepripremljeni za rad

Mnoge su iznenadili nedavno objavljeni podaci o porastu broja domaćih IT tvrtki čak i u vrijeme recesije. U takvoj situaciji očito je da se poslodavci nastoje domoći kvalitetnog informatičkog kadra, no čak i osnovne vještine vezane uz korištenje računala i određenih aplikacija danas su značajna prednost za konkurentnost na tržištu rada. Očito je kako je IT obrazovanje itekako vruća tema, o čemu smo razgovarali s Hrvojem Balenom, članom uprave Učilišta Algebra, najvećeg specijaliziranog informatičkog učilišta u Hrvatskoj.

Algebra postoji već 13 godina. Kroz koje ste sve promjene prošli u tom razdoblju?

Algebru smo osnovali 1998. godine te smo postigli tada postavljen cilj – biti lider u informatičkom obrazovanju. Proširili smo mrežu svojih obrazovnih centara po cijeloj Hrvatskoj, s centrima u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Zadru, Puli i Rijeci. Dešavali su se i značajni pomaci kad je riječ o specijaliziranim partnerstvima, tako da smo danas partner svih eminentnih vodećih informatičkih institucija kao što su Microsoft, ECDL, Adobe, Autodesk, Cisco, EC-Council, Apple itd. Algebra je po zadnjim podacima vodeći edukacijski obrazovni centar za IT u području Jugoistočne Europe. Jedan od naših većih iskoraka jest i pokretanje Visoke škole za primijenjeno računarstvo.

Koje je današnje mjesto Algebre na domaćem i regionalnom obrazovnom tržištu?

U Hrvatskoj smo definitivno lider, a što se tiče Jugoistočne Europe tu smo također vodeći. Na području Srednje i Istočne Europe jedan smo od 15 najvećih centara za obrazovanje. Ispred nas nalaze se jedino centri iz Rusije i Poljske, što je obzirom na veličinu tamošnjeg tržišta i logično. Među prvima u Europi stekli smo status Microsoft Gold Partner for Learning Solutions. Fokusirani smo na IT, a paralelno smo počeli razvijati aplikacije vezane za učenje i obrazovanje, kao i sustave koji su vezani za obrazovanje i testiranje.

O kojim je sustavima riječ?

Prije svega je riječ o e-Learning sustavima za učenje na daljinu. Radimo sve što je povezano s njima bez obzira na to je li riječ o implementaciji sustava, razvoju sadržaja ili o razvoju sustava za polaganje ispita, gdje smo razvili aplikacije za polaganje ECDL ili vozačkih ispita. Tu smo specijalisti te imamo odličnu platformu na kojoj radimo već deset godina. Počelo je s razvojem za interne potrebe za polaganje Algebrinih završnih ispita, međutim sustav se pokazao vrlo robusnim, pa smo nastavili razvoj u smjeru takvih aplikacija. Rezultat je da danas HAK koristi našu aplikaciju za polaganje vozačkih ispita, a ECDL fondacija za polaganje European Computer Driving Licence simulacijskih ispita. Takvi sustavi se, osim u Hrvatskoj, implementiraju i u Sloveniji, a u dublje pregovore ušli smo i s još nekoliko zemalja iz bližeg okruženja. Što se tiče razvoja sadržaja, tu smo možda napravili najveći iskorak jer razvijamo sadržaj za e-Learning ne samo iz područja IT-ja, nego i iz ostalih područja. Mnogo surađujemo s raznim tvrtkama te smo napravili niz velikih projekata, poput onih za Ministarstvo pravosuđa gdje smo razvijali sadržaje za suce, Zagrebačku banku s kojom radimo na razvoju sadržaja za njihove interne potrebe, HAK koji je razvijao simulacijske autoispite, Erste banku, poduzeća iz sustava Agrokora, Hrvatske telekomunikacije itd.

Koji vam je omjer polaznika, prednjače li oni iz poslovnih sustava ili pojedinci?

Algebra oko 55 posto svojih prihoda ostvaruje u radu s klijentima iz velikih poslovnih sustava, a ostatak od 45 posto ostvaruje se u radu s pojedincima, dakle ljudima koji žele sami uložiti u svoje obrazovanje.

Koji su profili edukacijskih programa najpopularniji?

Ovisi o vrsti korisnika. Privatni korisnici najveći naglasak imaju na programima cjeloživotnog učenja i obrazovanja, koji su verificirani i certificirani te nose upis u radnu knjižicu. Tu se može istaknuti pet do deset najzanimljivijih programa. Stjecanje osnovne informatičke pismenosti po ECDL normi još uvijek je vrlo traženo, slijede web i grafički dizajn, programi Cisco akademije i mrežnih tehnologija te CAD programi. Zatim su tu specijalističke edukacije kao što su, primjerice, certificirane Microsoft akademije za sistemske inženjere i administratore te Cisco i VMware obrazovanja. S druge strane, poslovni su korisnici mnogo više fokusirani na kratke forme, seminare i tečajeve. Ovdje dolazi do izražaja tzv. business productivity – traže se obrazovanja koja će zaposlenicima pomoći da budu produktivniji i da brže obavljaju svoje poslove. Najveći naglasak još uvijek je na poslovnom korištenju računala, kao što su, primjerice, posebne namjene u korištenju Excela u statistici ili poslovnim analizama, projektni menadžment, upravljanje projektima i rizicima, korištenje specijaliziranog softvera itd. Vrlo često s klijentima radimo na projektima osposobljavanja njihovih djelatnika kad uvode nove tehnologije i sustave ili implementiraju nove pristupe na tržištu.

Kad smo zadnji puta razgovarali, istakli ste kako se malo polaznika prijavljuje za programerske vještine, dok prednjače IT i mrežna infrastruktura. Ima li tu kakvih promjena?

Još uvijek vlada isti paradoks, kao što je pokazalo i istraživanje koje provodimo svake godine. Pedeset posto potreba tržišta rada je za developerima, dakle softverskim programerima, međutim i dalje se provodi mnogo manje školovanja za developerske nego za sistemaške tehnologije. No to nije problem samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Teško je objasniti zašto je tako, osim činjenicom da je krivulja učenja za programere nešto sporija nego u sistemskim ili multimedijskim tehnologijama. No naglašavam kako će budućnost sigurno biti mnogo više u razvoju nego u infrastrukturi. Stoga treba mijenjati svijest ljudi o tome već u ranim fazama redovnog obrazovanja te se orijentirati prema izgradnji programerskih vještina.

Koreliraju li najpopularniji tečajevi, gdje ima najviše polaznika, sa stvarnim potrebama na tržištu rada?

Velikim dijelom da, osim u navedenom slučaju softverskog razvoja. Najčešći motiv za školovanje u Algebri jest napredovanje na postojećem radnom mjestu. Na drugom je mjestu uglavnom lakše zapošljavanje ili pronalaženje boljeg posla. Polaznici sami osluškuju što se dešava na tržištu rada, gledaju što se traži na raznim portalima za zapošljavanje, a od nas traže usluge savjetovanja i na osnovi toga vrlo često odlučuju da kroz dodatno obrazovanje traže novu priliku. Strukturu naših polaznika čini oko 20 posto nezaposlenih te 80 posto ljudi koji rade.

Prošle su već tri godine otkako ste pokrenuli i Visoku školu za primijenjeno računarstvo. Koji su razlozi za njezino osnivanje i kakva je trenutačna pozicija škole na obrazovnom tržištu?

Osnovni razlog za pokretanje Visoke škole bila je situacija na hrvatskom tržištu rada jer smo uočili da nedostaje specijalističkog IT kadra. Uostalom, to potvrđuju i poslodavci unatoč recesiji, a analize pokazuju da je i u kriznim godinama rastao broj poduzeća u IT sektoru. Drugi je motiv bio što su posloprimci, odnosno ljudi koji su kod nas dolazili na obrazovanje, sami htjeli sve više znanja. Još prije deset godina krenuli smo s jednim vrlo zanimljivim programom u suradnji s IBM-om koji je obuhvaćao i sistemaške i developerske tehnologije. Doživjeli smo jako dobar odaziv, no nedostajala je formalna kvalifikacija. Onda smo odlučili krenuti u ovaj projekt, i to vrlo studiozno i temeljito. Studiju smo pripremali oko dvije godine te napravili analizu tržišta rada i potreba korisnika. U konačnici smo preklopili akademski dio s međunarodnom IT certifikacijom i izgradili današnji studij. Ideja je bila u tri godine studiranja obrazovati vrlo upotrebljiv kadar koji može konkurirati za bilo koje radno mjesto u području sistemskog ili softverskog inženjerstva, koji će imati znanja, kvalifikaciju i certifikat. To se pokazala kao dobra kombinacija. Vjerojatno smo jedina privatna visoka škola koja je prošle godine rasla čak 25 posto po broju upisa. Kao privatna visokoškolska institucija financiramo se isključivo od školarina, što pokazuje koliko polaznici imaju povjerenja u sustav koji upisuju.

Koliko trenutačno imate polaznika?

Trenutačno na Visokoj školi studira nešto više od 200 studenata, a ove godine prva generacija studenata završava školovanje.

Koja sve znanja nudite polaznicima?

Imamo dvije vertikale − jedna je softversko, a druga sistemsko inženjerstvo. Softversko inženjerstvo temelji se na razvoju složenih softverskih sustava, a u konačnici i korištenju platformi kao što su Java, Microsoft ili Oracle. Sistemsko inženjerstvo bazira se, pak, na izgradnji informacijskih sustava i primjeni platformi kao što su Microsoft, Linux i IBM. Ovdje se pokazalo jako dobrim što smo odmah od početka krenuli raditi s gospodarstvom – s velikim poslodavcima u IT-ju te vendorima. Formirali smo Centar karijera – instituciju unutar Visoke škole koja se bavi usmjeravanjem studenata prije upisa. Nakon što studenti krenu u našu školu, Centar karijera komunicira s poslodavcima, osigurava praksu studentima te pomaže prilikom zapošljavanja i projekata. Često nam se javljaju i poslodavci sa specifičnim upitima kada imaju potrebu zapošljavati. S druge strane, formirali smo Gospodarsko vijeće koje sačinjavaju veliki poslodavci u IT-ju, vendori i predstavnici strukovnih udruženja. S njima radimo procjene budućih tehnologija te pratimo potrebe tržišta rada. To se pokazalo dobrim jer smo fleksibilni, nemamo trome nego vrlo dinamičke programe, a možemo koristiti i njihove predavače kao gostujuće predavače. I njima je to dobro jer mogu imati utjecaj na obrazovni program te na koncu mogu sami birati svoje kadrove ako se odluče stipendirati neke ljude.

Jesu li danas učenici nakon završenog obrazovanja spremni za rad u IT sektoru? Vodeći ljudi domaćih IT kompanija često ističu kako takve svježe kadrove moraju još nekoliko mjeseci dodatno educirati kako bi mogli početi s radom.

Veliki sustavi mogu si priuštiti dodatnu edukaciju, no mali si ne mogu dopustiti takav luksuz. U ideji Bologne bilo je da se kroz sveučilišne studije ljudi školuju za istraživanja i razvoj, što čini vrh obrazovne piramide zapošljavanja, a da se kroz stručne studije školuje što više ljudi koji će nakon trogodišnjeg programa biti što prije spremni za tržište rada. Mi smo slijedili taj sustav i to je općenito misija stručnih studija kao što je onaj na našoj Visokoj školi. Nažalost, u ovom trenutku još uvijek postoji velik broj stručnih institucija iz kojih ljudi izlaze nepripremljeni za rad, ali imaju veliku bazu općih znanja. No mislim da tome svaka institucija treba doskočiti na svoj način.

Postoji li opći recept kako to smanjiti na najmanju moguću mjeru?

Generalno se sve svodi na prepoznavanje kadrova koje želimo zapošljavati. I danas mnogo sustava u Hrvatskoj, a vjerujem i u regiji, ima prekvalificirane kadrove na nekim radnim mjestima. Treba biti svjestan da u Hrvatskoj nema posla za 15 tisuća ljudi koji će raditi u istraživanju i razvoju. U IT-ju, prema podacima koje je iznio IDC, trenutačno radi oko 15 tisuća ljudi, a 12 tisuća u telekomu. Znači, od tih ljudi veći dio sigurno treba pokrivati operativni dio i implementaciju, više nego istraživanje, i zato treba biti svjestan koliko ćemo kadrova proizvoditi. To je i razlog naše suradnje s FER-om budući da tamo to također prepoznaju. Svojim studijskim programom FER odlično pokriva pripremu kadra za istraživanje i razvoj, a mi smo uglavnom orijentirani na dio razvoja te implementaciju i operativno poslovanje. Bitno je samo da sve na kraju bude kvalitetno, jer je fokus na zadovoljenju potreba tržišta rada, ali i pojedinca.

U kojoj je mjeri u Hrvatskoj zaživjela svijest o potrebi cjeloživotnog obrazovanja? Kakvi smo u usporedbi s nama sličnim europskim državama?

U Algebri imamo prednost što smo uvijek bili vezani uz tehnološki sektor, a tu se vrlo brzo vidi zaostajanje za tehnologijama. Cjeloživotno učenje svima je nama koji se bavimo tehnologijom sasvim normalna stvar, za razliku od nekih drugih branši gdje to možda nije inicijalno vidljivo. Mi smo izrasli iz takvog pristupa i može se reći da smo išli obrnutim putem od ostalih – krenuli smo od cjeloživotnog učenja, a zatim smo to dopunjavali visokim obrazovanjem. Kao ljudima koji se bave tehnologijom to nam je normalna stvar, a uključili smo se i u niz inicijativa koje se bave cjeloživotnim učenjem budući da nekih stvari još nedostaje, i u svijesti ljudi i u sustavu. Kad se u ovom trenutku gleda ulaganje u formalno obrazovanje odraslih u Hrvatskoj, koje je vrlo bitan dio cjeloživotnog učenja, 61 posto dolazi od strane pojedinaca koji sami ulažu u sebe, 19 posto od strane poslodavaca koji plaćaju za svoje radnike te 11 posto od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji investira isključivo u nezaposlene. Sitni ostatak odnosi se na lokalnu samoupravu, ministarstva i sl. To su vrlo mali postoci i takva situacija mora se promijeniti. Podatak da se ljudi zaista žele obrazovati, ali su često spriječeni zbog financija dodatno je potkrijepilo i istraživanje koje smo radili za prošlu godinu zajedno s Prizmom CPI – svijest ljudi prilično se mijenjala s krizom, a percepcija važnosti obrazovanja raste.

Koji razlozi polaznike motiviraju na dodatno obrazovanje?

Najčešće se navodi mogućnost da se bude konkurentniji na tržištu i da se povećaju izgledi za zapošljavanje. Oni koji se nisu obrazovali uglavnom su isticali nedostatak vremena, no kao razlog više ne navode da im obrazovanje ne pomaže u životu. Nakon popisa stanovništva vidjet će se gdje se trenutačno nalazimo i nadam se da će se država tome malo više posvetiti jer je trenutačno sve na vrlo neadekvatnoj razini. To mogu reći i kao član Vijeća za obrazovanje odraslih koje je savjetodavno tijelo Vlade RH i koje bi se možda i malo više moglo slušati u nekim stvarima. Često gledamo samo visoko obrazovanje, pa želimo, recimo, postići cilj predviđen planom Europe 2020 od 40 posto visokoobrazovanih u dobi od 30 do 35 godina. S druge strane, zanemaruju se ljudi koji nemaju nikakvu kvalifikaciju ili imaju neadekvatne kvalifikacije zbog čega su nekonkurentni. Rezultat je da velik broj ljudi danas nema neke od ključnih kompetencija potrebnih na tržištu rada. Primjerice, u radno aktivnom stanovništvu Hrvatske i danas postoji preko 25 posto ljudi koji deklariraju da uopće ne znaju koristiti računalo, a u praksi je ta brojka vjerojatno i znatno veća.

Koje trendove pokazuje vaše istraživanje o potrebama zapošljavanja IT stručnjaka?

Istaknuo bih činjenicu da će se nastaviti trend novih zapošljavanja. Poslodavce smo pitali hoće li zapošljavati nove kadrove, ali i hoće li ih otpuštati. Pedeset posto tvrtki namjerava zapošljavati nove kadrove, a valja reći kako je anketirano je 450 najvećih IT poslodavaca u Hrvatskoj. Većih otpuštanja ne bi trebalo biti – samo četiri posto tvrtki reklo je da će smanjivati broj djelatnika u IT-ju. Porast zaposlenih u IT-ju stoga bi se trebao nastaviti, možda jedino nešto sporije nego ranijih godina.

Hoće li tako ostati i u dugoročnijem razdoblju, recimo za pet godina ili više?

Ovisi kako će se postaviti industrija, ali i vlast. Promjene će se svakako morati provesti bez obzira na to tko će biti na vlasti nakon izbora. ICT sektor funkcionira prilično zdravo, a ako je tako, postavlja se pitanje zašto ga ne motivirati pa da umjesto 15 zapošljava 60 tisuća ljudi. Mislim da potencijal za to postoji, pogotovo ako se potakne konkurentnost radne snage, konsolidiraju državni projekti te ako država pomogne u poticanju izvoza. Naime, bitan razlog nekonkurentnosti domaćih tvrtki u ICT-ju leži u velikom poreznom opterećenju. Naime, ljudi koji rade u razvoju redovito imaju veće plaće od prosjeka, no one su opterećene velikim davanjima. Kada bi se sustav prilagodio, mislim da bi se mogla otvoriti nova radna mjesta i pojačati izvoz. Dobrih ideja ima, nadam se da će biti prihvaćene od središnje države.

Koliko Algebra ima polaznika i je li recesija utjecala na njezino poslovanje?

U 2009. godini počeli smo osjećati krizu i to se uglavnom primijetilo u segmentu poslovnih korisnika gdje su investicije u obrazovanje zaposlenika naglo pale. U jednom trenutku ovaj je segment bio srezan i do 35 posto. Isto se dogodilo sa sustavima iz javne uprave koji su bili srezani čak i do stotinjak posto. No pojedinačni polaznici pokazali su se vrlo stabilnima, ljudi su sami investirali u svoje obrazovanje čak i u vrijeme krize. Ta se brojka kretala vrlo stabilno. U zadnjem kvartalu prošle i prvom kvartalu ove godine osjeća se novi oporavak. Tvrtke su krenule u nove projekte. U Algebri se sada vraćamo na brojke iz 2008. i 2009. godine te se ponovo približavamo brojci od 18 tisuća seminara godišnje. Vjerujem da će ta brojka još rasti. Što se tiče Visoke škole, tu pogotovo možemo očekivati rast u sljedećim godinama.

Kakvom u srednjoročnom razdoblju vidite poziciju Algebre i Visoke škole?

Što se Visoke škole tiče, pokrećemo još jedan preddiplomski i jedan specijalistički diplomski studij. Postojeći su vezani uz sistemsko i softversko inženjerstvo, a sada idemo s trećim studijem koji će biti vezan za multimediju. Ovdje postoji velika rupa i kad je riječ o profesionalnim multimedijskim sustavima i kad je riječ o razvoju sadržaja, gdje ćemo staviti velik naglasak. Uz to pokrećemo novi diplomski studij koji će dati dodatne dvije godine specijalizacije polaznicima iz svih triju navedenih smjerova. Očekujemo da bismo sa sadašnjeg broja trebali narasti na brojku između 500 i 600 studenata. S druge strane, u Algebri nas očekuje nešto na čemu zadnjih šest mjeseci radimo vrlo intenzivno. Želimo ući u segmente koji su, uvjetno rečeno, hibridnog karaktera – to je ono što traže poslodavci i moderno poslovanje. Radit ćemo na tome da tzv. tvrdo računarstvo pretočimo u primijenjeno računarstvo, odnosno informatiku. Nastojat ćemo naći i neke nove niše, nove obrazovne programe iz područja koja povezuju poslovanje i tehnološku potporu. Ove godine jako je dobro zaživio i program upravljanja i pripreme EU projekata, koji smo napravili na osnovi vlastitih iskustava.

Hoće li ulazak u Europsku uniju utjecati na obrazovno tržište u Hrvatskoj, pogotovo na privatni sektor?

Ulaskom u EU ulazimo i u jedinstven obrazovni prostor. Institucije koje žele raditi obrazovanje u Republici Hrvatskoj, ako imaju akreditirane programe u drugim europskim zemljama, moći će ih jednako tako provoditi i kod nas. Isto će vrijediti i za domaće obrazovne institucije. Na domaćem tržištu, gdje samo 2,3 posto odraslih sudjeluje u cjeloživotnom učenju – za razliku od Slovenije gdje se ta brojka penje iznad 15 posto ili Danske gdje je uključeno više od 30 posto ljudi – mi definitivno imamo potencijala. No problem Hrvatske je što smo mali te stoga nismo previše atraktivni velikim institucijama kao novo tržište. No imamo ekspertizu, pa nas često zovu u druge zemlje regije, i to možemo koristiti. Algebra u ovom trenutku intenzivno radi na pripremi projekata iz programa Grundtvig koji će rezultirati dugoročnim privlačenjem polaznika obrazovanja iz zemalja Europske unije, ovdje kod nas u Hrvatsku. Obrazovanje se u tom slučaju postavlja kao zanimljiv izvozni proizvod jer iskustva i znanja zaista imamo, a sredstva nam osigurava EU.

Planirate li se možda širiti na lokalna tržišta u regiji?

Postoje niše u kojima možemo sudjelovati. Prema Istoku situacija nije obećavajuća, jer je još uvijek niska platežna moć, a ima i mnogo nelojalne konkurencije. Što se tiče pomaka prema Zapadu, bilo je razgovora i ponuda da preuzmemo neke obrazovne sustave, bilo je i ponuda za spajanje, no mi smo vrlo oprezni. Tržište treba upoznati, a to nije jednostavno. No nitko ne isključuje da će se dogoditi neki pomak, to su otvorene opcije.