iPhone

Unatoč višemjesečnim pokušajima da se odupremo općoj iPhonemaniji i racionaliziramo tu odluku (čistom logikom, usporedbama s drugim aktualnim uređajima, čekanjem na neki zasad još fiktivni iPhone 2.0 itd.), konačno smo pred nekoliko tjedana pokleknuli i, zahvaljujući pomoći kolega, nabavili Appleov prvi, a već legendarni mobilni telefon

O Appleovu smislu za estetiku i pažnji posvećenoj industrijskom dizajnu nije potrebno trošiti previše riječi. Izgled i dizajn njegova prvog mobilnog telefona ničim ne odudaraju od onog na što smo od ove kompanije navikli – riječ je o pravoj studiji minimalizma, odmjerenosti i elegancije. Prazninu gornje plohe uređaja narušavaju tek otvor zvučnika i jedna jedina tipka, koja služi za povratak na početni ekran, dok se na bokovima nalaze tek još tri, dobro uklopljene i lako opipljive tipke, za regulaciju glasnoće te uključivanje/isključivanje te jedna preklopka za utišavanje zvona i zvukova. To je sve što od fizičkih kontrola iPhone nudi – do svega ostalog dolazi se putem virtualnih kontrola na ekranu. Gornja ploha izrađena je od tvrdog i na ogrebotine iznimno otpornog mineralnog stakla (na većini ostalih mobilnih telefona ekran je zaštićen plastikom), dok je ostatak kućišta, izuzev malog plastičnog dijela pod kojim se kriju antene, od prilično izdržljivog brušenog aluminija, čija obrada fenomenalno prikriva sitne ogrebotine i prljavštinu.
Hardver koji krije unutrašnjost nije niti malo manje kvalitetan od dizajna i obrade vanjštine. Korisniku je za multimediju i podatke na raspolaganju čak osam gigabajta flash memorije, kraj kojih sumnjamo da će itko ikad plakati za memorijskim proširenjem (u iPhone nije moguće umetnuti nikakvu memorijsku karticu), potom su tu brz Samsungov procesor s integriranim 2D i 3D akceleratorom, čak 128 MB RAM-a, dedicirani hardverski dekoder za MPEG4 filmove i, konačno, odličan visokorezolucijski ekran (480 x 320 piksela) opremljen kapacitivnim multi-touch panelom koji je, za razliku od na dodir osjetljivih panela s drugih uređaja, sposoban detektirati položaj više prstiju na ekranu odjednom i temeljem površine kojom prst dotiče ekran razlučiti slučajne od namjernih dodira.

Ono što je tako specijalno, zanimljivo i "drugačije" na iPhoneu međutim nisu niti hardver niti dizajn, već nešto što će vam postati jasno čim ga primite u ruke – neuhvatljiva kategorija poznata pod nazivom user experience, točno ono zbog čega je Apple i postao poznat. Liste, web stranice i ikone scrollaju se glatko i poput fizičkih objekata (moguće ih je "šutnuti" prstom, pustiti da se "vrte", pa zatim "prikočiti" ponovnim, laganim pritiskom prsta – efekt koji je HTC ne baš posve uspješno pokušao iskopirati svojim softverom TouchFLO), sve je prekrasno dizajnirano i animirano, a opet posve nenametljivo u svakodnevnom radu. Aplikacije se pokreću trenutačno, a multimedijske funkcije, obogaćene odličnim coverflow 3D prikazom i akceleriranim dekodiranjem MPEG4 filmova u VGA razlučivosti, jednostavno su posve nedostižne po jednostavnosti, efektnosti i goloj upotrebljivosti. A tu su i sitni detalji koji će vam prvih tjedan dana otkrivanja vašeg novog gadgeta pružati sate i sate zabave – poput narančastog aviončića koji kod uključivanja i isključivanja "avionskog" moda dolijeće i odlijeće s ekrana, odsjaja naslovnice glazbenog albuma u kontrolama na dnu ekrana ili animacije prilikom dodavanja fotografija kontaktima.

iPhone, unatoč našoj geekovskoj fascinaciji njime, nipošto nije bez mana. Naprotiv, upravo je nevjerojatno koliko se sitnih i ne baš sitnih propusta Appleovim programerima tijekom pisanja softvera za njega potkralo. Za početak, tu je upravo urnebesno ograničena SMS aplikacija, napravljena po uzoru na chat programe. Umjesto klasičnih foldera s pristiglim porukama, poslanim porukama, izbrisanim porukama itd., iPhone je ograničen na takozvani threaded način prikaza, u kojem su sve poruke razmijenjene s nekim kontaktom organizirane u jedan, ulančani, vremenski slijed, baš kao kod, primjerice, ICQ-a, GTalka ili iChata. Takav način prikaza za sobom povlači potpunu nemogućnost organizacije i pretraživanja poruka te potpunu zbrku imate li običaj komunicirati SMS-ovima s velikim brojem osoba. To također znači da poruke nije moguće prosljeđivati, permanentno pohraniti u neki izdvojeni folder, obrisati pojedinačno (moguće je isključivo obrisati kompletnu "konverzaciju" s nekim kontaktom), koristiti predloške te još štošta što je na drugim telefonima uobičajeno.
Kad smo već kod poruka, valja spomenuti i kako je – unatoč činjenici da iPhone za sve svoje baze (poruke, kontakti, kalendar, čak i bilješke) koristi SQLite (koji je prilično robustan), a količina raspoložive memorije i više je nego dovoljna – broj poruka bez ikakva vidljiva razloga ograničen na 1000. Također, nekim se korisnicima (nama ne, bar zasad) događalo da se baza bez ikakva vidljiva razloga iskvari, nakon čega je potrebno ili napraviti hard-reset telefona i povratiti posljednji backup kroz iTunese, ili – ako ste instalirali odgovarajuće aplikacije – ručno na samom uređaju izbrisati datoteku baze.
Ima tu još čudnih rješenja, poput telefonskog imenika u kojem nema opcije za pretraživanje, iako ona postoji u SMS i e-mail aplikacijama (doduše, mora se priznati da je, zahvaljujući jedinstvenom načinu scrollanja i traci s abecedom, prilično lako doći do bilo kojeg imena i bez nje), pa nemogućnosti sinkronizacije bilježaka, snimanja videa, uređivanja Office dokumenata (moguće ih je samo pregledavati), pa činjenica da osjetilo koje automatski gasi ekran kad telefon približite uhu ne zna istovremeno i prebaciti zvuk sa speakerphonea na normalan zvučnik (što bi bilo logično)… Sve to može se, međutim, sakriti pred dva najozbiljnija gafa – potpunim izostankom podrške za MMS i "krnjom" implementacijom Bluetootha koja ne omogućuje slanje i primanje datoteka, razmjenu kontakata niti slušanje glazbe (nema A2DP profila – upravo blasfemično za jedan moderan, nazivno multimedijski uređaj).

Opširnije u Mobyju 92.