Koliko god bilo neizbježno, postaje pomalo naporno što se u svim medijima doslovno svaki telefon čija se interakcija s korisnikom događa na ekranu osjetljivom na dodir automatski uspoređuje s iPhoneom. Stoga smo, osim ovog prvog spominjanja, odlučili dati punu šansu HTC-ovu "Heroju" da pokaže što može i spomenuti neizbježni telefon tek u zaključcima. Jer Hero je podjednako važan i za sam HTC (koji si pokušava stvoriti alternativu za Windows Mobile, ponajprije u segmentu consumer telefona) i za Android (koji tek treba doživjeti značajniji uzlet koji bi se osjetio na grafikonima s tržišnim udjelom). Radi se, naime, o najnaprednijem Android uređaju do današnjeg dana.
Hero je prvi Android telefon za koji se može reći da zaista impresionira dizajnom i kvalitetom izrade. Zadržao je svojevrsni trademark s prvog Android uređaja, modela G1 – "bradu" pri dnu uređaja – za koju se mora priznati da itekako pomaže kada pokušavate pridržati uređaj jednom rukom dok njome ujedno koristite donji dio ekrana (primjerice, dok pišete na virtualnoj tipkovnici). Sama kvaliteta izrade besprijekorna je: čak i stražnja ploha, poklopac baterije, "sjeda" na telefon tako savršeno čvrsto da biste mogli pomisliti kako je Hero monolitan uređaj napravljen od jednog komada materijala, a tipke za podešavanje glasnoće toliko su se dobro stopile s elegantnim bridovima uređaja da možda, osim na opip, nećete niti primijetiti da postoje. Dodajte tome i brušeni aluminij i teško je ne biti oduševljen osjećajem kako ovaj telefon leži u ruci.
Hardverski u vrhu ponude
U kompaktni Hero hardverski je nagurano mnogo toga – po specifikacijama, Hero gotovo da može konkurirati za najsposobniji telefon na tržištu. Qualcommov procesor sa srcem koje "kuca" na 528 MHz i vlastitih 288 MB memorije pomaže Heru da izađe na kraj s vizualno vrlo atraktivnim sučeljem, gotovo besprijekornim vizualnim efektima i onim naprednim funkcijama poput potpune podrške za Flash. GPS prijemnik osnažen je digitalnim kompasom (što nije novost na Android uređajima – imao ga je i G1), što nam se posebno sviđa budući da se pojavljuje sve veći broj tzv. "augmented reality" aplikacija za koje je kompas nužan.
Kapacitivni ekran uobičajen je za ovu klasu telefona (320 x 480 piksela, 65 tisuća boja, dijagonala od 3,2 inča) i odlično se snalazi s detekcijom dodira i multitouchem. I ostalo je, više-manje, standardno: WiFi, HSDPA s downlinkom do 7,2 Mb/s i HSUPA s uplinkom do 2 Mb/s te Bluetooth s podrškom za stereo A2DP profil. Utor za kartice microSD nalazi se ispod poklopca baterije, no kako su kapaciteti današnjih kartica posve dovoljni za pohranjivanje više stotina sati glazbe i kako ne znamo baš nikog tko ih nosi više i redovito mijenja, to i nije nedostatak.
"Sense" s puno smisla
Ako je HTC nešto dosad odlično radio na Windows Mobile uređajima, onda je to dodavanje vlastitog grafičkog sučelja koje će biti primamljivije korisnicima i vlastitih aplikacija zbog kojih korisnik, out of the box, dobiva znatno bolji uređaj nego u slučaju "čistog" OS-a. Istu stvar krenuli su raditi na Heru. Sučelje Androida i inače zaslužuje sve pohvale, pa nije da mu je intervencija bila hitno potrebna kao Windows Mobileu, no HTC je Androidu (na ovom uređaju u verziji 1.5) dodao svoj Sense UI s gotovo nevjerojatnim mogućnostima prilagodbe promijenivši sučelje Androida zaista značajno nabolje.
Na svaki od sedam home ekrana može se tako smjestiti neki od mnogih widgeta – osim standardnih stvari koje su i inače u ponudi na Androidu, kao što su prečice do aplikacija, kalendar ili sat, HTC isporučuje i impresivnih 15 dodatnih widgeta. Baš je sve što bismo mogli poželjeti ovdje: widgeti s prečicama do omiljenih web stranica, onaj za brzo biranje brojeva, prikaz e-mail i SMS poruka, trenutne vremenske prognoze i stanja na tržištu dionica i – što nas je gotovo najviše razveselilo – widget za Twitter (HTC poklanja i vlastitu – rudimentarnu ali ipak korisnu – aplikaciju za Twitter.) Što je najbolje, jednom kada to sve namjestite kako želite, raspored svih sedam ekrana možete spremiti kao "scenu", svojevrsni profil koji lako možete promijeniti. I tako više puta. Iskreno, ne možemo se trenutačno sjetiti pametnog telefona čije bi se sučelje moglo tako dobro prilagoditi, gotovo kao da imate posla s osobnim računalom. Savršeno!
HTC je riješio i neke softverske probleme same platforme. Iako nas i dalje smeta Androidov koncept "linkanja" sa samo jednim Googleovim accountom (neki od nas, iz raznih razloga, imaju više Gmail adresa, primjerice), HTC isporučuje softver koji omogućuje sinkronizaciju podataka u uređaju s Outlookom i Outlook Expressom, što je nedostajalo ranijim telefonima i ozbiljno sprečavalo primjenu u poslovnom svijetu gdje je Outlook de facto standard. HTC-ova mail aplikacija dobila je i podršku za Exchange, pa je očito kako je ovo prvi Android koji HTC vidi i u korporacijama.
To-do lista za HTC
Nije Hero bez nedostataka, međutim, pa evo popisa stvari za koje mislimo da ih HTC mora "pokrpati" do sljedećeg uređaja. Sumnjamo da će vam biti naročito žao što Hero nema prednju kameru za videopozive, no za FM radijem već biste mogli žaliti (za utjehu: Hero ima 3,5-milimetarski priključak za slušalice, za razliku od nepraktičnog 2,5-milimetarskog priključka na Magicu koji je ljubiteljima glazbe u pokretu nepraktičan i gotovo neupotrebljiv). Primijetili smo da nema niti glasovnog biranja, no to će biti važno tek manjem dijelu korisnika koji radni dan doslovno provode u automobilu. Iako je sama kamera vrlo solidna te u rangu s današnjim telefonima (pet megapiksela s autofokusom), teško da bi se moglo reći kako predstavlja naročito ugodno iskustvo prilikom korištenja: na kućištu nema dedicirane tipke za snimanje, bljeskalice također nema, a nedostaje i pokrov objektiva.
Samoj aplikaciji za snimanje dobro bi došla još poneka opcija, a za snimanje videa s maksimalnih petnaestak sličica u sekundi i razlučivosti 352×288 teško se može reći išta previše povoljno u danima kada je na tržište stigao i jedan od prvih telefona koji to radi u HD kvaliteti. Prikaz YouTube videa funkcionira, ali povremeno zastajkuje i ipak radi lošije nego na iPhoneu, dok podrške za DivX i XviD nema, niti postoji nezavisna aplikacija koja bi na Androidu zasad podržala ove formate. Androidu, očito, treba najviše poboljšanja baš u segmentu videa.
Ništa od spomenutoga nije nam, međutim, dealbreaker za kupovinu Hera, naročito ne uspoređujemo li ga s iPhoneom za koji se prethodna dva odlomka također mogu skoro doslovno "kopi-pejstati". S obzirom na prilično mlak, nedovoljno domišljat upgrade koji je Appleov telefon doživio u ovogodišnjem izdanju (3GS), ako su korisnici ranijih modela iPhonea ikada imali vrlo snažan, konkretan poticaj da svoj telefon zamijene drugim, čini se da je sada došlo to vrijeme za ozbiljno razmatranje ove platforme kao opcije za upgrade. Jedino što Androidu još nedostaje je tako snažna softverska podrška nezavisnim aplikacijama, no i ta je scena na Android Marketu svakim danom sve življa.
Nakon godinu dana pokušaja da napokon "uštimaju" dizajn, hardver, operacijski sustav i dodatni softver, HTC-u se s ovim modelom napokon gotovo sve poklopilo. Pomalo je šteta što je inače solidan Magic, koji se tek nedavno pojavio i u Hrvatskoj, u potpunosti zasjenjen pojavom novog modela tako brzo, no dvojbe nema – Hero je trenutačno među najpoželjnijim uređajima na tržištu, a kupovina Magica više baš i nema smisla. Druženje s Herojem bilo je vrlo zabavno i osvježavajuće, pa ima povoda s velikim nestrpljenjem očekivati sljedeći HTC-ov uređaj pogonjen Androidom. (Dario Sušanj)
