Kreiranje DVD-ova

Snimanje vlastitih AV uradaka ili, jednostavnije rečeno, kućnih filmova popularna je zabava ne samo u svijetu, nego i na domaćem terenu. Tako je bilo još u doba kad smo koristili 8-milimetarski film (dupla osmica, super osmica), tako je bilo kad se kućno snimanje pomaklo iz svijeta klasične filmske trake u svijet magnetskog zapisa, a tako je i sada kad se sve više koristi snimanje na lokalni tvrdi disk ili memorijske kartice, koje su, baš kao i disk, ugrađene u videokameru. Iako uglavnom sve moderne videokamere imaju mogućnost prikazivanja snimljenog materijala direktno na televizijskom prijemniku ili nekom drugom AV uređaju, većina korisnika svoje bi snimke najradije prebacila u format jednostavan poput DVD-a. Ne samo zato što ih na taj način mogu efikasno sačuvati, nego i zato što ih tako mogu jednostavno kopirati i dijeliti svima koji su eventualno za te snimke zainteresirani. Kako bi, dakle, trebala izgledati tipična aplikacija za kreiranje DVD-a? Trebala bi biti sposobna učitati što veći broj različitih tipova AV zapisa, i to ne samo po formatu kontejnera u kojem se nalaze (AVI, MPG, MKV i drugi), nego i po formatu kojim su komprimirani. Iz tog osnovnog zahtjeva proizlazi drugi, a to je sposobnost da učitani format pretvori u format MPEG-2 koji služi kao ishodište za kreiranje DVD-a. I time je posao zapravo gotov. Potreba je još samo treća sposobnost, a to je snimanje materijala na DVD medij u obliku pogodnom za reprodukciju pomoću bilo kojeg klasičnog DVD uređaja. Naravno da se u to ubraja i mogućnost reprodukcije pomoću računala koje u praksi mora imati barem DVD čitač, što danas ispunjava praktično svako računalo.
Tamo gdje može doći do najvećih razlika je prostor između druge i treće mogućnosti, u koji se može dodati što god se hoće, a najčešće su to različiti načini kreiranja izbornika, poglavlja, ubacivanje prateće glazbe, pa čak i dodavanje titlova, što se smatra već prilično naprednom funkcijom kojom se većina korisnika neće baviti. Sve ispitane aplikacije prilično dobro zadovoljavaju osnovnu funkcionalnost, a nešto veće razlike javljaju se tek kad krenemo u sitnice koje za neke korisnike i nisu previše bitne, dok drugi korisnici tvrde kako ne bi mogli živjeti bez njih. Te su "sitnice" upravo svi dodaci koji ne mijenjaju ništa na samoj kvaliteti filma, ali korisnički doživljaj (skoro da možemo kazati korisničko sučelje) čine boljim te samim tim i gledanje filma čine ugodnijim nego što bi bilo u jednostavnoj (osnovnoj) verziji. No, jesu li dodavanje gomile poglavlja (chapters), izrada ultrasofisticiranog izbornika, snimanje dodatnih audiokanala ili inzistiranje na filmskom titlu zaista potrebni? Povećava li to zaista ugodu gledanja? Već je do pojedinačnih odgovora na ta pitanja teško doći, a zajednički odgovor vjerojatno ne bi mogao odgonetnuti ni najpametniji žiri ovoga svijeta. Problem iznalaženja odgovora jednostavno je objasniti i istovremeno nemoguće riješiti, a krije se u ljudskoj prirodi, odnosno u činjenici da ono što se apsolutno sviđa jednoj osobi predstavlja najobičniju glupost (da ne upotrijebimo težu riječ) drugoj osobi. Stvar je, dakle, nadasve individualna i kao takvu je treba tretirati. Autorovo je mišljenje da se, osim ako se svojim snimkama želite baviti na višem (filmski višem) nivou, uopće ne zamarate silnim detaljima koje ćete pronaći na web stranicama svakog proizvođača softvera za kreiranje DVD-ova. Radije skinite probnu verziju aplikacija koje vas okvirno zanimaju i provjerite kakve su im sposobnosti kodiranja i prihvata različitih AV formata. Samo snimanje i nije toliko bitno jer tu nema nekakvih osobitih tajni, a i dobrih programa za snimanje na tržištu također imate u velikom broju. Novac izvadite tek kad pronađete ono što će najvjerojatnije odgovoriti na većinu vaših pitanja i problema u vezi s kreiranjem vlastitih DVD filmova.