Dok su se ljudi godinama upirali uvjeriti vas da će serija ThinkPad uvijek biti dostupna u svim bojama pod uvjetom da su te boje crna i siva, iz Lenova su vrlo brzo shvatili da je sve teže prodati računalo koje se osim hardverskim karakteristikama gotovo i ne razlikuje od bilo kojeg ostalog iz serije ThinkPad. Da, postoje različiti modeli koji pripadaju različitim klasama i da, oni se razlikuju nekim manjim detaljima u izgledu i materijalu od kojeg su izrađeni, no zapravo, kada to malo temeljitije promotrimo, ThinkPad je najdugovječnija i najkonzervativnija linija računala ikad.
No stigla je recesija, vrijeme malih, prijenosnih ultralakih računala niske cijene koja su “pobrisala pod” računalima koje smo do prije nekoliko godina smatrali ultralakim. Korisnici su, naime, zaključili da žele male prijenosnike, no da nisu spremni platiti cijenu koju za njih traže proizvođači te da će radije kupiti računalo za 3000 kuna sa slabijim procesorom, nego jaki procesor i bolje performanse platiti i više od četiri puta skuplje.
Lenovo je ovaj problem detektirao na vrijeme i reagirao na dva načina. Prvi je bio IdeaPad, koji je pripadao u klasu netbook računala, a sada smo dočekali i prvi punokrvni ThinkPad koji pripada u ovu hibridnu klasu slabijih ultraprijenosnika. Ekran veličine 13,3 inča, LED osvjetljenje, štedljivi (i ne prebrzi) procesor baziran na arhitekturi AMD Neo x2 zajedno s karticom Radeon 3200 upakirani u, za ThinkPad, revolucionarno dizajnirano kućište, a sve po cijeni od otprilike 5000 kuna, što definitivno predstavlja iskušenje za većinu informatičara, jer na prvi pogled dobivaju najbolje od obaju svjetova.
Pouzdanost po kojoj je ThinkPad legendaran, upakiran u oku ugodan dizajn (osim ako se ne odlučimo za kričavocrveno kućište, u kojem slučaju bi se moglo pronaći pokoje oko koje bi radije ostalo zatvoreno), s prihvatljivom konfiguracijom trenutno je jedna od najboljih ponuda ako tražimo mali prijenosnik, što nas je prisilio da ovom prijenosniku posvetimo i više vremena i truda negoli je uobičajeno.
Otisci, otisci i samo otisci
Najveća promjena u dizajnu jasna je čim računalo počnemo otpakiravati iz kutije u kojoj je pristiglo. Poklopac je, naime, napravljen od, u našem slučaju, fluorescentnocrvene plastike, čiju monolitnost kvari samo gotovo neupadljiva oznaka ThinkPad u uobičajenom desnom donjem kutu. Nakon što ga otklopimo, osvjedočit ćemo se još jednoj suptilnoj promjeni, a to je korištenje nove redizajnirane tipkovnice, koja za ThinkPad predstavlja potpunu novost. Problem je, naime, bio tipkovnicu po kojoj je ThinkPad vjerojatno najpoznatiji prebaciti u novo, fizički manje računalo i time smanjiti tipke, no redizajnom postići da se osjećaj tipkanja te brzina rada ni na koji način ne mijenjaju. Lenovo je i ovaj put to u potpunosti uspio napraviti pažljivo odabranim veličinama tipaka te razmakom među njima, a našlo se mjesta i za uobičajeni navigacijski uređaj TrackPoint koji predstavlja zamjenu za miša te touchpad s podrškom za multi-touch upravljanje. Ovo posebno impresionira ako u obzir uzmemo da je težina i dalje 1,64 kilograma te da je jedino što stvarno nedostaje optički uređaj, dok je sve ostalo i dalje prisutno na ovom prijenosniku.
Autonomija, baterija i zavjere
Promotivni materijali hvalili su njegovu autonomiju ovog prijenosnika, odnosno pametno korištenje baterije koje bi trebalo omogućiti korištenje prijenosnika do impresivnih sedam sati na jednom punjenju, no to se odnosi na drugu konfiguraciju s jačom baterijom. Iako smo se potrudili, taj rezultat nismo niti mogli dobiti, no uz razumno korištenje koje je uključivalo WLAN, ponešto multimedije, Internet i pisanje tekstova redovito smo postizali rezultat od preko tri sata rada, što je samo po sebi i više nego impresivno. Druga zanimljiva stvar na prijenosniku je činjenica da je osim VGA izlaza, koji je u ovoj klasi gotovo neophodan, Edge opremljen i HDMI izlazom, što ga stavlja u grupu laptopa koji osim klasičnih prezentacija mogu upotrebljivo reproducirati i pokoji video visoke razlučivosti.
Umjesto zaključka spomenut ćemo samo činjenicu da je testirani model imao 320 GB diska te 4 GB radne memorije i kao takav je bez ikakvih problema pogonio 64-bitni Windows 7 Home Premium, tako da je ugodno korištenje zadnje generacije softvera zagarantirano. Bez obzira na to zanima li vas prijenosnik kako biste povremeno radili i odgovarali na elektroničku poštu ili držali prezentacije, Edge mora ući u vašu užu konkurenciju, jer osim konfiguracije pogodne za rad ima Ono Nešto, karakteristiku nekih računala da vas, dok radite, iznenade nekim detaljem koji će vas opustiti i rad učiniti ugodnim. (Jasmin Redžepagić)
