Tablet PC trebao bi biti brz, jednostavan uređaj bez tipkovnice, sličan najavljenom iPadu. No taj koncept istovremeno znači da je na korisnicima da promijene svoje navike i da za unos teksta i materijala koriste klasični PC, a da tablet koriste samo onda kada žele manje-više pasivno pregledavati sadržaje.
Lenovo se tako odlučio na poprilično riskantan eksperiment – povezati netbook, za koji znamo da mu je glavna karakteristika cijena, dok je snaga konfiguracije sekundarna briga korisnika, s tablet PC uređajem koji bi prvenstveno trebao biti brz i upotrebljiv.
Rezultat ove sinergije zove se S10-3t i zapravo ga je najjednostavnije opisati kao netbook s ekranom osjetljivim na dodir. Netbook dio riješen je kao klasičan prijenosnik s tipkovnicom i uobičajenom konfiguracijom za netbook računala, dakle platformom Atom. Jedina stvarna razlika u odnosu na ostale modele iz serije S10 je način na koji je realizirana šarka za povezivanje ekrana i računala te smještaj osnovnih tipaka za svakodnevni rad s računalom. Ekran je, kao što smo već rekli, osjetljiv na dodir i moguće ga je preklopiti preko tipkovnice kako bi računalo postalo pravi tablet PC.
Oba svijeta
Načelno, stvari funkcioniraju gotovo savršeno: ako želimo raditi na klasičnom netbooku, koristit ćemo tipkovnicu, a ako nam zatreba dio osjetljiv na dodir, samo preklopimo ekran. No, prema našem mišljenju, paradigma netbooka jednostavno nije dorasla potrebama tablet računala. Usprkos činjenici da je Lenovo iskoristio najmodernije raspoložive tehnologije i da je način preklapanja ekrana – usprkos činjenici da je riječ o realno najjeftinijem prijenosniku na koji se takva mogućnost ugrađuje – tehnički savršen, S10-3t ima nekoliko boljki koje zahtijevaju ili privikavanje ili veliko strpljenje korisnika.
Naime, muči nas odabir aplikacija i popratnog softvera instaliranog na ovom računalu te konačni rezultat – ono što korisnik dobije kao paket. Ekran nije pretjerano osjetljiv, a obzirom na to da koristimo prste za navigaciju, preciznost detekcije dodira mogla bi biti i bolja, no u kombinaciji s aplikacijama koje pretjerano inzistiraju na grafičkom sučelju, koje nažalost ne prati i odgovarajuća snaga grafičkog podsustava, ekran u bilo kojoj zahtjevnijoj aplikaciji djeluje sporo i neresponzivno.
Vidi se da je Lenovo pokušao preduhitriti Apple u svim elementima funkcionalnosti iPada, pa je osim klasičnog Windows sučelja korisniku na raspolaganje stavio i mogućnost korištenja pojednostavljenog grafički intenzivnog sučelja koje grupira najčešće korisničke zadaće – čitanje knjiga, multimediju, rad s slikama te pristup Internetu. Uz to, svu raskoš koju pruža ekran osjetljiv na dodir koristi i poznati BumpTop, aplikacija koja zapravo redefinira sučelje unutar Windowsa 7 te korisniku daje potpuno nov pristup podacima i datotekama. Naša korisnička površina sada postaje korisnički prostor te je pokretima prstiju, a ne više miša, moguće manipulirati datotekama u tri dimenzije. Slike sada možemo postavljati i po bočnim stranicama desktopa, a načina na koje možemo složiti svoje datoteke toliko je da vam preporučujemo kratak tečaj korištenja sučelja prije nego uopće počnete raditi na računalu.
Cijena uspjeha
Nažalost, iako nam se ovaj prijenosnik jako sviđa, broj njegovih dječjih bolesti poprilično je velik. Čitanje knjiga, primjerice, ipak nije onoliko fleksibilno i ugodno kao što bi to čovjek očekivao, jer je računalo preteško, a ekran premalo osjetljiv, pa je listanje i općenito čitanje poprilično neugodna rabota.
S druge strane, sve i nije toliko crno uzmemo li u obzir cijenu i općenitu funkcionalnost ovog uređaja. Tipkovnica je vjerojatno najbolja od svih koje se nude na ovim minijaturnim računalima; Lenovo ipak te stvari radi jako dobro. Unutar Windowsa ekran osjetljiv na dodir funkcionira jako dobro i u većini slučajeva lakši je za korištenje od klasičnog miša. Izravnu usporedbu s još neizašlim iPadom teško je izbjeći, no cijenom i mogućnostima Lenovo je daleko ispred onoga što će Apple tek ponuditi i jedino što ga zapravo sputava je činjenica da istovremeno pokušava biti previše toga (postoji dobar razlog zašto iPad nema multitasking) – pokušati na slabijem računalu pokrenuti mnogo aplikacija znači žrtvovati brzinu, a korisnicima se danas uglavnom stalno negdje žuri. (Jasmin Redžepagić)
