Imate li na umu da je razlučivost ovog monitora 1920 x 1200 piksela, a pritom ne pogledate kolika mu je dijagonala, moglo bi se dogoditi da vas prvi dojam pomalo razočara. Tajna je u dijagonali ekrana koja iznosi "svega" dvadeset i dva inča, pa vam se ukupne dimenzije monitora ne čine tako velikima kao što je to slučaj u monitora iste razlučivosti ali veće dijagonale (24 inča). Manja površina ekrana u ovom slučaju ima i svoje prednosti jer je veličina pojedinog piksela manja, pa je i sama slika već inicijalno oštrija nego kod većih monitora. Problem je samo u tom što će većini korisnika trebati neko vrijeme da se navikne na manju veličinu piksela. Razlog? Njihove su oči uglavnom navikle na puno veće piksele, pa u ovom slučaju trebaju trošiti i nešto više energije dok sve ne sjedne na svoje mjesto. Kako biste postupak privikavanja ubrzali, potrebno se "poigrati" komandama na samom monitoru, ali i parametrima koje kontroliraju Windowsi, pa u toj sprezi pronaći odgovarajuću dobitničku kombinaciju oštrine i osvijetljenosti.
Malo više igranja bilo nam je potrebno prilikom podešavanje topline boja, pri čemu smo stalno imali dojam kako monitor "vuče" prema toplijem dijelu spektra, ali ne onako ugodno kao što smo to vidjeli kod drugih monitora. Pokušali smo na nekoliko načina koristeći unaprijed definirane vrijednosti, no rezultat nije bio onakav kakav smo očekivali. Spas je bio u činjenici da ThinkVision L220x nudi mogućnost finog ručnog podešavanja, čime su riješene sve dileme. Slika je napokon postala posve čista, svijetla i ugodna za rad. Odziv LCD elemenata od 5 ms odgovarat će i ljubiteljima igara, iako oni nisu prvenstvena ciljna grupa korisnika
