Učini li vam se Renoir na prvi pogled nevjerojatno sličnim Viewtyju, to neće biti ništa čudno. Prijeđete li preko površinskih razlika, poput boje, zaobljenijeg, iPhoneiziranog oblika (teško je ne primijetiti otkud je LG vukao inspiraciju za oblikovanje KC910) i izmijenjenih tipaka, Renoir doista jest izravan nasljednik najuspješnijeg LG-jeva high-end modela.
Kamera je, naravno, ključna razlika između Viewtyja i Renoira. Umjesto Viewtyjevih pet megapiksela, Renoirova kamera bilježi osam (3264 x 2448), što već opasno zadire u teritorij "pravih" fotoaparata. Zanemarimo li broj piksela, kvaliteta slike slična je ili nešto malo lošija od one na Viewtyju te zamjetno niža od kvalitete s LG-jeva KC550 – petmegapikselnog modela srednje klase koji se, bar prema našem skromnom mišljenju, od recentnih telefona slikom ponajviše približio kvaliteti fotoaparata. U usporedbi s izravnijom konkurencijom – 8-megapikselnim modelima drugih proizvođača (prvenstveno Samsunga i Sony Ericssona) – Renoir bismo smjestili negdje u sredinu. Nije najlošiji, ali niti najbolji.
Kamera daje vrlo kvalitetne slike
Kao i Viewty, Renoir posjeduje pravu bljeskalicu (umjesto LED osvjetljenja), no dok je LG onu u Viewtyju nazivao "stroboskopskom bljeskalicom" (što je vjerojatno najgluplja marketinška fraza koju smo ikad u ijednoj listi specifikacija pročitali), ovu naziva "ksenonskom bljeskalicom". Izgledom djeluju posve identično, no u radu se ponašaju ponešto drugačije. Bljeskalica na Renoiru iz nekog je razloga redovito preslabo eksponirala sliku, odnosno slike su ispadale pretamne – osim, logično, pri velikoj blizini. Što pomalo pobija smisao imanja prave bljeskalice na mobilnom telefonu, jer bi jednak posao odradila i LE dioda. Nadamo se kako je samo riječ o lošim softverskim postavkama, a ne preslaboj bljeskalici te kako će ovo biti ispravljeno u budućim verzijama firmwarea.
Nema čega nema
Još jedna zanimljiva razlika između Renoirove i Viewtyjeve kamere ne tiče se toliko hardvera koliko softvera, no svejedno je vrijedi spomenuti. Baš kao i Viewty, Renoir je u stanju snimati video QVGA razlučivosti učestalošću od 120 sličica u sekundi te tako generirati usporene snimke, odnosno "zamrzavati" pokret. No za razliku od njega, Renoir posjeduje i mod za snimanje ubrzanog videa, na žalost fiksne brzine (bilo bi zgodno da se interval među sličicama može podešavati po volji). Kad smo kod softverskih dodataka, novost su – konačno – i detekcija lica te osmijeha. Nešto što smatramo apsolutno beskorisnim dodatkom kod fotoaparata, no što bi brzinsko fotografiranje mobitelima doista moglo učiniti jednostavnijim i uspješnijim za prosječnog korisnika. Jednako kao Viewty, Renoir posjeduje mogućnost softverske stabilizacije slike, uključivanjem koje se dio piksela (po rubovima slike) koristi za kompenzaciju trešnje ruku i drugih slučajnih pomaka tijekom fotografiranja.
Za stopama kameri slijede izmjene u radijskom podsustavu, a njih ima poprilično. Za početak, podrška 2G mrežama proširena je na sva četiri GSM banda, a podrška 3G mrežama na oba CDMA banda – 900 i 2100 MHz. Nadalje, HSDPA podrška nadograđena je na maksimalnu brzinu od 7,2 Mbps (s 3.6), a Bluetooth na inačicu standarda 2.0. Novost je i nešto što rijetko viđano u "ne-pametnim" telefonima: podrška za WLAN 802.11b/g standarde, koja će vam olakšati (i pojeftiniti) prijenos podataka u blizini hotspotova ili kod kuće. Konačno, Renoir je opremljen i GPS-om, koji osim za očito – navigaciju pomoću priloženih Google Mapsa – služi i za geo-tagging snimljenih fotografija. Naravno, tu je i FM radioprijemnik, baš kao i u prethodnika, što odlično zaokružuje Renoirov impresivan set podržanih radijskih tehnologija.
Ispeglani nasljednik
Razlika ima i u softveru. Baš kao i Viewty, Renoir posjeduje korisničko sučelje temeljeno na Flashu, koje je poteklo od famoznog LG-jeva "prijelomnog" modela Prada. Razlike su minimalne te se uglavnom svode na unaprjeđenja već poznatih funkcija, mogućnosti i aplikacija. Sustav widgeta na početnom ekranu znatno je unaprijeđen i proširen s više appleta. Dodana je podrška za akcelerometar i automatsku rotaciju slike na ekranu, koja – baš kao i na iPhoneu – ne radi svugdje, već samo u odabranim aplikacijama poput preglednika slika, web browsera ili messaginga. Vjerojatno najbitnija novost je, međutim, "ispeglan" sustav izbornika. Ikone je sad u glavnom izborniku moguće repozicionirati te seliti iz grupe u grupu po volji, a scrollanje po izbornicima i listama znatno glatkije no na Viewtyju te bliže onome kako to radi iPhone. LG-jevi programeri čak su dodali i iPhoneoidni efekt "odbijanja" kad dođete do kraja izbornika, no ovdje je on popraćen efektnim vibracijskim feedbackom, kao uostalom i većina drugih akcija u korisničkom sučelju. Renoirov Flash UI i dalje ostavlja dojam lagane sporosti i trzavosti, no općenito djeluje znatno ispoliranije i zrelije od onog što smo vidjeli na Viewtyju.
Ništa nije savršeno
Od mana koje naprosto moramo spomenuti tu su već kritizirana bljeskalica, potom olovka (stylus) koja dolazi uz uređaj, ali je – kao i u prethodnika – nije moguće u njega pohraniti (već isključivo objesiti na telefon "lajnerom" ili spremiti u džep) te konačno WLAN pristup, koji je, najblaže rečeno, čudno implementiran. Pristup mreži putem WLAN-a, naime, imaju isključivo i jedino web browser te e-mail klijent. Java aplikacijama dopušteno je isključivo korištenje mobilne mreže, baš kao i YouTube aplikaciji, što je vjerojatno najčudniji aspekt ove Renoirove boljke, jer je jedna od najzanimljivijih Renoirovih funkcija mogućnost uploada filmova izravno na YouTube.
Unatoč nabrojenim manama, Renoir je bez imalo sumnje najbolji LG-jev high end model dosad te odličan demonstrator smjera u kojem ovaj korejski div namjerava razvijati svoju ponudu telefona. Iako nije riječ o pametnom telefonu, Renoir se opasno približio njihovim mogućnostima, zadržavajući pritom jednostavnost uporabe tipičniju za znatno slabije opremljene mobilne telefone.
