Svojom vanjštinom i općim dojmom koji ostavlja 5800 je, naime, sušta suprotnost jeftinom, ekonomičnom imidžu koji odlikuje ostale pripadnike ove serije. Da pri vrhu uređaja ne piše "XpressMusic", zakleli bismo se kako je riječ o nekom od modela serije N. Kućište djeluje čvrsto i robusno, a suptilni detalji poput tamne poluprozirne plastike (crvenkaste, plavkaste ili crne, ovisno o varijanti) koja teksturi uređaja daje dubinu te reljefa na stražnjoj strani, istovremeno atraktivno i elegantno. Ekran je nesumnjivo najvažniji i najuočljiviji element – sa svoja 3,2 inča pokriva veći dio prednje strane telefona i – jednom uključen – izgleda odlično zahvaljujući razlučivosti od čak 360 x 640 piksela. Privlačnih i simpatičnih detalja ima još mnogo. Poput na dodir osjetljive, osvijetljene tipke u gornjem desnom kutu za izravno pokretanje multimedijskih aplikacija i browsera ili centralne tipke za pokretanje izbornika, čije bijelo svjetlo istovremeno nježnim pulsiranjem dojavljuje propuštene pozive i poruke. Nikako ne smijemo propustiti spomenuti niti opružnu sklopku za otključavanje i zaključavanje tipaka (nešto što bismo voljeli vidjeti na više telefona) niti 3,5-milimetarski priključak za slušalice (kako jednom glazbenom telefonu i dolikuje). Ispod simpatičnog pokrova krije se unutrašnjost dostojna modernog S60 telefona srednje klase. Tu je sve, od ARM procesora takta 400 MHz, preko HSDPA i WLAN podrške, do izlaza za TV i GPS-a. Osim jedne, prilično očigledne stvari – tipkovnice. 5800 je, naime, prvi Nokijin telefon s novim, petim izdanjem platforme S60 te s ekranom osjetljivim na dodir i pripadajućim touch sučeljem.
Svaki početak je težak
3 MPkamera nije baš najbolja koju smo vidjeli
Peto izdanje Serije 60 je, u to nema apsolutno nikakve sumnje, proizvod u povojima. Na screenshotovima će vam možda djelovati ispolirano i promišljeno, ali bit će dovoljno samo par minuta upotrebe da razbije tu iluziju. Implementacija scrolla, pomicanja po izbornicima i listama, vjerojatno je najčudnija koju smo ikad vidjeli te djeluje kao da su je radila dva odvojena, posvađana programerska tima u zasebnim sobama, a neki nevini coder potom običnim copy/pasteom stopio u završni proizvod. Zaboravite intuitivnost, zaboravite fizički potkovano glatko scrollanje trzajima prstom po ekranu – ovdje se to radi tako da prst spustite na neku od stavaka, čime se ona označi, a potom ga držite i odvučete do kraja ekrana čime otpočinje scrollanje dok prst ne podignete ili maknete dalje od ruba. Nakon podizanja prsta ostat će obilježena ona stavka na kojoj je prst do tog trena bio. Zašto? Ne pitajte nas. Kako biste odabrali stavku, morat ćete je dotaknuti dva puta (dupli klik), a ponekad jednom, ako je prethodno već bila obilježena. Ovo "ponekad" jest stoga što stavka interno prestaje biti obilježena nakon nekog vremena, iako se to ni po čemu ne vidi. Neergonomski? Otprilike koliko i proktološki pregled viteškom rukavicom. Zbunjujuće? Samo čekajte, postat će još gore…
Tisuću zašto…
Sve dosad spomenuto vrijedilo je za liste. Izbornici s ikonama ponašaju se drugačije – opet, ne pitajte nas zašto. Kod njih nema selektiranja (obilježavanja) niti dvostrukih klikova, već isključivo običnih, jednostrukih. Što se, pak, same mehanike scrollanja tiče, ona je jednaka, odnosno potrebno je prst odvući do ruba ekrana. Čitavo ovo vrijeme nismo bili posve fer, jer nismo spomenuli kako je scrollati klasičnim scroll barom uz desni rub ekrana. Problem je, međutim, što on baš i nije pretjerano velik, pa ga je teško pogoditi prstom (pogotovo u hodu). I kad ga pogodite i počnete vući, gotovo će vam se sigurno dogoditi da usred scrollanja ekran na trenutak prestane detektirati vaš prst i "izgubite" fokus nad scroll barom te ga morate ponovno "napipati". Zbunjujućih rješenja ima još mnogo. Primjerice, u jednom smo dijelu sučelja (ne sjećamo se više u kojoj od standardnih aplikacija) jednom naletjeli na kontekstni izbornik poput onih kakve imaju Windows Mobile i Android – do opcija vezanih uz određenu stavku dolazilo se dugim pritiskom na nju. I nigdje drugdje. Iako je to jedno od najlogičnijih rješenja, Nokia je svugdje drugdje radije zadržala svoj standardan sustav izbornika, sakrivenih iza soft tipaka u dnu ekrana.
Ekranske nepogodnosti
Punoekranska QWERTY tipkovnica
Probleme sučelja dodatno uvećavaju mane ekrana samog uređaja, od kojih je vjerojatno najveća činjenica da ekran nije niti približno onoliko osjetljiv koliko bi trebao biti. Za razliku od iPhonea, G1, najnovijih HTC-ovih uređaja, Samsungova netom najavljenog i8910 (Omnia HD) te niza drugih recentnijih touch screen pametnih telefona opremljenih kapacitivnim ekranom, Nokia 5800 opremljena je inferiornijim, rezistivnim. Što samo po sebi ne bi bilo ništa strašno da nije riječ o rezistivnom ekranu koji je zamjetno manje responzivan i od nešto starijih modela, poput LG-jeva Viewtyja. Ako ste u radu navikli koristiti jagodice prstiju, tijekom upotrebe ne jednom ćete se zateći kako kuckate, grebete i gladite ekran ne bi li ga umolili da prihvati vašu naredbu. Možda je bila riječ samo o našem konkretnom primjerku, ali nekako sumnjamo obzirom na videorecenzije koje smo viđali po Webu. No… Koristite li nokte ili olovku, s tim ćete se problemom relativno rijetko suočavati. Kad smo kod olovke, tu je i sljedeći bitan problem – razmak između same LCD matrice i plastičnog pokrova, koji je ujedno i touch osjetilo, velik je oko dva milimetra, možda čak i trunku više. Dok god ekran gledate i koristite okomito ili gotovo okomito, nećete uočiti ništa čudno, no ako po njemu pokušate navigavati olovkom pod nekim kutom (recimo dok je telefon na stolu), počet će vas ozbiljno smetati efekt paralakse. U radu prstima to, naravno, nećete primijetiti jer je pogreška za red veličine veća od dodirne površine prsta i većine grafičkih elemenata koje prstom obično dodirujete.
Prava prilika
Što na kraju o Nokijinu prvom S60 telefonu s touch screenom (ne i prvom touch smartphoneu općenito – sjetite se Nokije 7710 i platforme Series 90) reći? Sa stanovišta korisničkog sučelja: dobar prvi pokušaj i ne baš puno više od toga. Nadamo se da će Nokia izvući neke pouke iz stvari koje su drugi proizvođači, Samsung ponajprije, počeli raditi s istim sučeljem i OS-om, ali i malo bolje proučiti što i kako radi konkurencija. Sa stanovišta samog uređaja: prilično dobar deal. Usudili bismo se čak reći odličan. 5800 u atraktivnom paketu za vrlo ekonomičnu svotu novca nudi sve što i znatno skuplji pametni telefoni, uz dodatak ekrana više razlučivosti i standardnih 8 GB na memorijskoj kartici.
