Na proboj multimedijskih prijenosnika dugo se čekalo. Donedavno smo bili svjedoci pojave različitih modela prijenosnika koje su proizvođači smatrali multimedijalnim. Nažalost, većina ih je djelovala kao neznatno jača varijanta uredskih računala. Standardni stereozvučnici koji su parali uši, s neznatno jačim procesorom i najčešće neadekvatnom integriranom grafičkom karticom te standardnim 15,4" ekranom, nisu baš odgovarali zahtjevima prijenosnih računala namijenjenih reprodukciji multimedije.
Danas kada integrirane komponente prijenosnika s lakoćom omogućavaju reprodukciju i najzahtjevnijih multimedijalnih sadržaja, započela je poplava prijenosnika koji imaju više ili manje ugrađenih funkcija namijenjenih poboljšanju dojma prilikom gledanja ili slušanja različitih multimedijalnih sadržaja. Spomenute funkcije variraju od kvalitetnijih zvučničkih podsustava, većih ekrana s omjerom 16:9 i(li) podrškom za Full HD rezoluciju pa do jačih performansi sustava za obradu AV sadržaja.
Što je to multimedijalni prijenosnik?
Prijenosna računala možemo nazvati multimedijalnim ukoliko zadovoljavaju nekoliko osnovnih karakteristika. Glavne i najvažnije stavke su kvaliteta slike i zvuka. Performanse prijenosnika nisu najvažnije, jer smo već spomenuli da su čak i najjeftiniji prijenosnici dovoljno dobri za reprodukciju i najzahtjevnijih HD videosadržaja. No performanse su bitne ukoliko se povremeno planiramo baviti uređivanjem filmskih snimki, sadržaja snimljenih kamerom ili snimanjem sadržaja na optički medij, što također pripada u domenu multimedijskog računala.
Osim kvalitete ekrana i zvučnika, vrlo je poželjno imati mogućnost prikaza na vanjskom (i većem) ekranu, što se lako postiže uz pomoć HDMI priključka. Svi testirani prijenosnici imali su ovu mogućnost. Druga mogućnost jest slanje zvuka na vanjsko pojačalo putem S/PDIF priključka. To nam omogućuje stvaranje moćne zvučne kulise koja ne ovisi o najčešće ograničenom prostoru prijenosnog računala.
Ostale mogućnosti nalaze prvenstveno se u domeni poželjnih, a ne potrebnih. Prva jest nekakav TV tuner, bilo digitalni ili hibridni zemaljski/kablovski/satelitski. Druga je Blu-ray combo ili čak i Blu-ray snimač, koji je koristan ukoliko se mnogo bavite authoringom. Nažalost, cijene medija još su uvijek takve da je jeftinije nabaviti eksterni tvrdi disk, no za video authoring takav će uređaj biti iznimno koristan.
Ekran širokog formata
Jedna od ključnih komponenti prilikom kreiranja multimedijalnog prijenosnika svakako je kvalitetan ekran. Pritom su se u posljednje vrijeme počeli pojavljivati prijenosnici s 16:9 formatom ekrana, odnosno rezolucijama koje su posebno prikladne za prikaz videomaterijala visoke kvalitete. Dobar dio testiranih računala im omjer ekrana 16:9, kao i glossy matrice koje omogućavaju bolji kontrast i dinamičniju sliku življih boja, ali donose i nezgodan problem refleksije.
Testirali smo uglavnom prijenosnike s omjerom ekrana 16:9 te one veće od standardnih 15,4 inča, a napravili smo nekoliko iznimki kad smo mislili da po svim ostalim kriterijima prijenosnik odgovara multimedijskom te ukoliko je imao mogućnost spajanja na vanjski ekran putem HDMI priključka. Prijenosnike smo ocjenjivali po kvaliteti prikaza (rezolucija, osvjetljenje i kontrast, prikaz crne i refleksivnost ekrana), zvučne kulise (poseban plus dobivali su prijenosnici s jačim zvučnicima i izdvojenim "niskotoncem") te dodatnim sposobnostima u obliku TV tunera, Blu-ray uređaja ili dodatnih priključaka (npr. S/PDIF). Sve veći broj prijenosnika također posjeduje posebne sustave za kontrolu i upravljanje multimedijalnim sadržajem (npr. Acerov CineDash), a dolaze i s posebnim aplikacijama za reprodukciju sadržaja, na što smo također obratili pozornost. Naposljetku smo gledali i odziv i performanse sistema te isporučuje li se sustav s 32- ili 64-bitnom inačicom OS-a, u slučajevima kad bi količina ugrađene memorije bila 4 GB ili više.
Ostata
