Solaris OS

Da li ste se ikada zapitali da li postoji OS, a da nije Linux ili Windows? Nažalost, većina korisnika raspoznaje samo ova dva operativna sustava, te Mac korisnici Mac OS X. Solaris je OS koji nije loš, no danas se rijetko koristi i samo „hardcore“ geekovi su ga isprobali ili ga koriste. Pa evo kratak tekst o tome što je Solaris operativni sustav, kako je nastao, koje su mu glavne funkcije i slično.

Solaris je operativni sustav baziran na Unixu, a razvila ga je tvrtka Sun Microsystems. Točnije, nastao je nadogradnjom njihovog OS-a iz 1993. godine – SunOS-a. Cijeli OS razvijen je u programskom jeziku C, a trenutačno je hibrid komercijalnog i slobodnog softvera. Windowsi su komercijalni, Linux je open source, a Solaris između. Do 2005.godine je bio potpuno komercijalan i koristio se za razne vrste servera i održavanje baza podataka, a prije 7 godine postaje open source projekt i pokušava ga se progurati kao 4.-ti veliki operativni sustav. Iza spomenutih Windowsa, Linuxa i Mac OS X-a.

Povijest Solarisa

1987. godine, AT&T i Sun su objavili vijest da zajedno rade na projektu koji će ujediniti sve najpopularnije Unix varijante toga vremena: BSD, System V i Xenix. I tada je nastao Unix System V Release 4 (SVR4).

4 godine kasnije, točnije 4. Rujna 1991. godine SunOS 4 (sa BSD bazom) se mijenja sa SVR 4 sustavom, kojeg su odlučili, originalno, nazvati SunOS 5, ali u zadnji čas marketing odjel uspijeva promijeniti ime u Solaris 2. Retroaktivno je SunOS 4.1.x preimenovan u Solaris 1, a kasnije varijante dobivaju imena Solaris 2.7, pa Solaris 7,8,9,10 i Solaris 11. No, imena su najmanje bitna u ovom slučaju.

Arhitektura

Solaris koristi standardni kod koji podupire dvije različite arhitekture: SPARC i i86pc (koji uključuje i x86 i x86-64). Što će reći da je napravljen za računala sa većim brojem procesora, odnosno procesorskih jezgri. Kao što smo rekli, koristio se prvenstveno na raznim serverima koji su imali mnogo CPU jedinica. U prošlosti je Solaris bio čvrsto vezan za Sunov SPARC hardver, no za raliku od Applea, Sun nikada nije uspio integrirati hardver i softver u jedan proizvod i od toga se brzo odustalo. Danas podržava sve arhitekture i sve aplikacije (32 i 64 bitne), pa se od početka ovog stoljeća (ili tisućljeća) koristi i na velikim radnim stanicama baziranim na AMD Opteronu (poseban procesor za super-računala), te Intel Xeonu. Od 2009.-te godine Solaris zagovaraju sve velike kompanije poput IBM-a, Della, HP-a, Siemensa, …

Problemi nastaju kada tvrtku Sun kupuje Oracle, no i dana danas sve funkcionira bez nekih velikih problema. Jedino što se nama ne sviđa je podrška koja dođe sa jednom verzijom Solarisa, pa sa drugom ode u povijest, da bi treća verzija donijela nešto novo i tako u krug. Vrijeme je da se neke stvari odbace, no stare treba konstantno nadograđivati, pogotovo kada uzmete u obzir da spomenute kompanije dosta novaca izdvajaju za, i dalje komercijalne, inačice Solarisa.

„Normalni korisnici“

I sada dolazimo do onoga dijela, odnosno pitanja, kome treba Solaris i tko ga može instalirati? Pa može ga instalirati svaki „normalan korisnik“, no prilično smo sigurni da 99 posto korisnika bi ga uklonilo sa računala u roku par sati. Iako ga je teoretski moguće koristiti i na desktop računalima (i na laptopima/netboocima), nema potrebe da ga se koristi. Odmah vas upozoravamo da je prilično kompliciran i terminal je nešto što morate jako dobro poznavati da biste se služili Solarisom.

Već prilikom same instalacije ćete morati napisati 10-ak linija kôda, samo da pripremite HDD za instalaciju operativnog sustava. Moguće ga je i instalirati preko grafičkog sučelja, no nije lako.

Moguće ga je i instalirati preko mreže direktno na radnu stanicu ili server, a upute potražite na Internetu. Samo budite strpljivi, nije baš da ih možete naći na svakom koraku. Ako ga želite isprobati bez instalacije, znajte da možete i to. Slična stvar je sa Linux distribucijama, ali u ovom slučaju vam mnoge aplikacije neće raditi i nećete ih moći pokrenuti. Solaris se, navodno, u nekim školama uči kao jedan od predmeta, no nismo uspjeli doći do točnih informacija. Navodno je popularan u srednjim školama koje imaju jak program Informatike, no učenici nisu oduševljeni njime. Pitamo se zašto.

Ako se ipak odlučite na instalaciju, tada se pripremite na sate i sate proučavanja Solarisa i čitanja beskonačnih tutoriala po Internetu.

Radno okružje

U ranim izdanjima Solarisa, Sun je koristio OpenWindows radno okružje, a od verzije 2.0 do 2.2, OpenWindows je nadograđen kako bi pružio podršku i nešto starijim aplikacijama i pokušao objediniti sve Sunove operativne sustave i nekompatibilne aplikacije pod jedan krov. Donekle su uspjeli, iako su i dalje izdavali verziju za verzijom (dolazile su u paketu sa novim operativnim sustavima Solaris X), da bi se na kraju Sun dogovorio sa ostalim Unix proizvođačima i prodavačima da se krene u standardizaciju i operativnih sustava i radnih okružja. Pošto su svi bili članovi grupacije COSE (Common Open Software Environment), Sun im je pomogao i razvili su CDE, odnosno Common Desktop Environment. Zadaća ostalih kompanija (IBM-a, HP-a …) je bila da razviju razne „feature“ za to radno okružje. HP je bio zadužen za Windows Manager, IBM za File Manager, ostale kompanije za neke manje sitnice, dok je Sun razvio program za email poruke, te manje aplikacije poput sata, kalendara, programa za bilješke …

Tek se 2001. godine prelazi na, vama vjerojatno poznato radno okružje, GNOME 1.4. Rekli smo u uvodnom dijelu da je dio Solarisa postao open source, no to se dogodilo tek 2005. godine, ali Sun je imao pravo koristiti softver koji je bio tada „free“. Ili u ovom slučaju kôd za radno okružje.

Dvije godine kasnije, kao standardni dio Solarisa, postaje StarOffice (varijanta Sunovog office paketa), te nekoliko drugih korisnih alata koje su Windowsi i Linux davno implementirali. To je ujedno i najveći problem koji je Sun imao – prekasno je implementiran alat za rad u uredu i ljudi nisu imali zađto instalirati ovaj OS na svoje računalo. Ruku na srce, nemaju ni danas, osim ukoliko ne rade na radnom mjestu koje to zahtijeva.

Ako instalirate zadnju stabilnu verziju (op.a. 11), tada ćete se sresti sa već poznatim sučeljem, no, ponavljamo još jednom, poznavanje Terminala je obavezno.

Što još reći o Solarisu? Pa nište previše. Solaris je operativni sustav koji je trenutačno instaliran na manje od 0.5 posto računala i sa svakim danom taj broj opada. Možda je dobar za servere, za radne stanice i možda pruža odličnu podršku za rad sa velikim bazama podataka, ali nikada neće biti dobar za prosječne korisnike. Windowsi su toliko popularni da ni Linux, koji je daleko bolji od Solarisa, nema previše prostora. Tako da Solaris prepuštamo geekovima i onima koji nešto više žele naučiti o Solarisu, a ostalima preporučamo da ga izbjegavaju u širokom luku.