DSLR fotoaparati popularniji su nego ikad. Zahvaljujući sve nižoj cijeni početnih modela takve aparate sve češće kupuju oni koji tek otkrivaju svijet objektiva odvojivih od tijela. Kod dizajniranja “početničkih” modela proizvođači su imali na umu da takve uređaje većinom kupuju oni koji prelaze s kompaktnih aparata (ali i oni koji kupuju DSLR isključivo “radi šminke”). Jedan od plodova takvog razmišljanja u Sonyju je model A330. I doista, tijekom testa ovaj DSLR najbolje je odgovarao osobama koje su se prvi put susrele s takvim uređajem, no rekli bismo da to i nije dobar znak.
Minimalizam na djelu
Prvenstveno se to odnosi na dizajn kućišta. Zbog smanjenog gripa za desnu ruku aparat u ruci leži dosta nestabilno i loše. Čak i s kit-objektivom. Zbog takvog gripa vrlo je nezgodno koristiti različite prste za okidanje i vrtnju navigacijskog kotačića, pa je te radnje potrebno vršiti istim prstom (kažiprstom). Osim malim tijelom, ovaj uređaj podsjetit će vas na kompakt i zbog izostanka nekih vrlo važnih tipaka. Jedna od poanti DSLR aparata je lako ručno podešavanje postavki te općenito – brži rad nego s kompaktom. Kod A330 ta je poanta potpuno izostala. Naime, čak je i korištenje nekih kompakata u određenim uvjetima brže. Kao najveće zamjerke izdvojili bismo izostanak vrlo korisne tipke AE/AF (AEL), izostanak tipke specijalizirane za postavke bljeskalice te nemogućnost brzog prebacivanja iz kontrole blende u kontrolu ekspozicije u manualom modu rada. Ako poželite promijeniti balans bijele ili izabrati točku na koju će aparat fokusirati u spotAF postavci, morat ćete duboko prokopati po menijima.
Dobro i loše
Koliko su loše strane ovog aparata loše, toliko su dobre strane – dobre. Jedna od veoma dobrih stvari jest veliki zakretni ekran na kojem možete pratiti trenutno najbolje live view kadriranje na tržištu. To znači da omogućava jednako brzo i precizno autofokusiranje kao i kod korištenja optičkog tražila. Doduše, live view slika pokriva tek 90 posto stvarne slike, a i nedostaje joj nekih korisnih sitnih opcija. Stabilizacija slike i sustav otresanja prašine sa senzora rade dobro, kao što smo i navikli od Sonyja. Senzor obavlja posao odlično. Iako nema mogućnost snimanja videa, slika koju daje vrlo je dobra. Dobre oštrine, dobrih boja, zasićenja te niskog šuma, slika je natprosječna u odnosu na (“početničku”) konkurenciju. Kroz povišenje ISO osjetljivosti lagano pada oštrina, uz sačuvano zasićenje boja te dodatak šuma, manji nego što bismo očekivali. Na test smo dobili paket s dva objektiva: širim raspona 18-55mm te daljim raspona 55 -200 mm. Objektivi su to solidne izrade i daju solidne rezultate. Zajedno pokrivaju raspon od 18 do 200 mm i obzirom na karakteristike te maksimalne otvore blende ne pružaju prednost nad korištenjem jednog “superzoom” objektiva jednakog raspona. Unatoč mnogim pozitivnim stranama, A330 nije aparat za “ozbiljno” fotografiranje. Ako vam se sviđa opis ovog modela, zapitajte se treba li vam doista DSLR aparat, ili ga kupujete samo “radi šminke”. (Marko Ćurković)
