Da ne nosi Sony Ericssonov logotip, gotovo da bismo Satio na letimičan pogled mogli zamijeniti za kakav LG-jev ili Samsungov (neodoljivo nas podsjeća na Viewty) telefon. Kao i u slučaju Xperije, ovdje je riječ o Sony Ericssonovu proizvodu koji svime djeluje posve netipično za ovog proizvođača. Osim dizajnom, Satio se (baš poput spomenutog X1) od ostalih mobilnih telefona japansko-švedskog joint venturea razlikuje i hardverom te – možda najvažnije – operacijskim sustavom. Da, došao je i taj dan: Sony Ericsson na tržište je izbacio uređaj temeljen na Nokijinoj platformi S60, i to njezinoj touch screen inkarnaciji.
Oštro oko
12MP kamera s ksenonskom bljeskalicom
Najočitija Satijeva prednost nad konkurencijom (pri čemu primarno mislimo na Samsungovu Omniju HD) jest – kamera. S 12 megapiksela i ksenonskom bljeskalicom, bez imalo je sumnje trenutno riječ o, po pitanju fotografije, najnaprednijem pametnom telefonu na tržištu. Maksimalna razlučivost snimljenih fotografija jest 4000 x 3000 piksela, što zadire u, pa i premašuje klasu “pravih” kompaktnih fotoaparata. Slično iPhoneu 3GS, Satio omogućava jednostavno fokusiranje i podešavanje ekspozicije dodirom željene fokalne točke na ekranu, a tu su ksenonska bljeskalica, detekcija osmjeha, stabilizacija (digitalna), mod za snimanje panorama te geotagging (označavanje fotografija geografskim koordinatama). Za razliku od gotovo svih ostalih kompanija u posljednje vrijeme, Sony Ericsson nije zaboravio adekvatno zaštititi Satijevu kameru. I objektiv i bljeskalice zaštićeni su kliznim poklopcem čije pomicanje istovremeno i pokreće / isključuje aplikaciju za upravljanje kamerom – i to neovisno o tome je li tipkovnica zaključana, što mogućnost propuštanja fotografiranja važnih vam trenutaka smanjuje na minimalnu moguću mjeru.
A gdje je HD?
Ne staje sve, međutim, na golim specifikacijama. Reprodukcija boja je odlična, čak i u problematičnim uvjetima (sumrak, oblačno vrijeme), oštrina je iznenađujuća za jedan mobilni telefon, no razlučivost (optička) ipak je još daleko od kompaktnih fotoaparata. Razina šuma je zadovoljavajuća imajući na umu megapikselažu i dimenzije senzora. Iako se ne bismo bunili da je još trunku jača, ksenonska bljeskalica sasvim pristojno razbija mrak, a LED iluminator fokusiranje i kadriranje u mraku čini dječjom igrom (također služi i za osvjetljenje tijekom snimanja videa).
Aspekt koji zaslužuje pokudu jest – snimanje videa. Za razliku od Omnije HD, Satio ne može snimati video u HD razlučivosti pri 30 sličica u sekundi – ili ikako. Ograničen je, naime, na VGA razlučivost (640 x 480 piksela) pri 30 FPS, unatoč činjenici da ga pogoni identičan procesor s identičnim grafičkim akceleratorom te identičnim operacijskim sustavom. Zanimljivo je da usto nema niti podršku za DivX i XviD, koju Omnia HD posjeduje. No, budući da je hardverska podrška tu, možda se softverska pojavi u nekoj od sljedećih verzija softvera.
Dobro, ali je moglo i bolje
MicroSD kartica kapaciteta 8GB
Po pitanju reprodukcije glazbe, Satio nas je ostavio pomalo oprečnih dojmova. S jedne strane, tu je Sony Ericssonova odlična multimedijska galerija i player te dobra integracija s home screenom. S druge, tu su osrednje slušalice i nestandardan priključak (zahvaljujući kojem na Satio nije moguće priključiti vlastite, bolje) te ne baš pohvalna kvaliteta zvuka. Ako ništa drugo, bar je za pohvalu što uz uređaj standardno dolazi memorijska kartica kapaciteta 8 GB, pa neko vrijeme nakon što ga kupite nećete morati brinuti kamo sa svojom glazbenom kolekcijom. Bilo bi zgodno da posjeduje 8 ili 16 ugrađenih GB povrh utora za memorijsku karticu (kao Omnia HD), ali nećemo cjepidlačiti. Pogotovo obzirom da je Sony Ericsson, u naglom naletu atipične racionalnosti, odlučio Satio opremiti utorom za microSD kartice umjesto preskupih Memory Stickova Micro M2 (što je, navodno, politika koja odnedavno vrijedi za sve njihove telefone).
Ostatak telefona poprilično je standardan – HSPA podrška za brzine do 7,2 Mb/s, 802.11b/g Wi-Fi s DLNA podrškom za dijeljenje multimedije s drugim uređajima i računalima, Bluetooth 2.0 s A2DP profilom, 128 MB flash i 256 MB RAM memorije, brzi ARM Cortex A8 procesor takta 600 MHz s grafičkim akceleratorom PowerVR SGX, GPS i FM prijemnici, akcelerometar… Sve što se od modernog high-end pametnog telefona očekuje, izuzev kompasa i stereozvučnika. Ekran je odličan, razlučivosti čak 360 x 640 piksela, s fenomenalnom reprodukcijom boja i kontrastom. Šteta što nije kapacitivnog tipa te nema podršku za multi-touch.
Ulickano ruho
Softverski, Satio je po svemu sličan ostalim S60 5th Edition uređajima, osim izgledom sučelja – sve ikone, indikatori statusa i ostali grafički elementi tipično su sonyericssonovski te izgledaju znatno ljepše od defaultnih tema na Nokijinim i Samsungovim konkurentskim modelima. Baš kao i Samsung, Sony Ericsson uložio je dodatni trud u dizajn početnog ekrana, uz estetski nešto bolji rezultat, ergonomiju i osnovnu funkcionalnost, ali bez podrške za widgete koju neki Nokijini telefoni te Samsungova Omnia HD imaju. Kao i na Omniji HD, prijelazi s ekrana na ekran te u i iz aplikacija animirani su, no u njih je uložen minimalan trud te uopće ne iskorištavaju hardverski potencijal telefona – spori su i trzavi, pa ih je najbolje odmah isključiti. Za razliku od Samsunga, Sony Ericsson je u Satio ugradio i punu QWERTY tipkovnicu prilagođenu vertikalnoj orijentaciji ekrana, no zbog malenih tipki i rezistivne touch matrice teško da ćete je moći koristiti prstima (zato je priložen stylus).
Svega po malo
Ostatak softverskog paketa dijelom je sličan onome na Omniji HD te uključuje standardni S60 5th browser, sa svim manama i prednostima koje on posjeduje, uključujući kinetički scroll (koji teško da je najbrži na svijetu, ali funkcionira), prilično vjeran prikaz web stranica, pomalo smotano sučelje te punu podršku za Flash i Javu. Tu je i QuickOffice u standardno “okljaštrenoj” verziji koja bez nadoplate omogućava samo otvaranje postojećih, a ne i kreiranje novih dokumenata, s (prilično dobrom) podrškom za Word, Excel i PowerPoint formate te Adobe Acrobat preglednik u trial verziji od 15 dana (tsk, tsk). Ono čime se Satio razlikuje od konkurencije jest navigacijski softver. Uz uobičajeni (i osnovni) Google Maps, tu je Wisepilot – punokrvni navigacijski paket, s mogućnošću planiranja ruta, glasovnim navođenjem te svim ostalim stvarima koje se od njega očekuju. Karte se ne pohranjuju lokalno, već po potrebi skidaju podatkovnom vezom, pa valja pripaziti na potrošnju. (Ante Vukorepa)
