Mini verzije postojećih modela nisu novost u svijetu mobilnih telefona jer su njihovi proizvođači morali uvažiti činjenicu da mnogi korisnici željni naprednih mogućnosti nisu voljni pretrpjeti pozamašne dimenzije telefona. Jedan od vrlo očitih kandidata za operaciju smanjivanja od samog svog izlaska svakako je Sony Ericssonov top-model Xperia X10, jedan od najvećih mobilnih telefona na tržištu (119 x 63 x 13 mm) s jednim od najvećih ekrana na tržištu (dijagonala mu je četiri inča). Riječ je o jednom od najmoćnijih mobilnih telefona danas te također o prvom Sony Ericssonovu telefonu na kojem se vrti operacijski sustav Android. Njegovu opširnu recenziju mogli ste pročitati u prošlom broju našeg magazina, a još uvijek svježi dojmovi nama su mnogo pomogli da ocijenimo funkcionalnost modela koji je sada pred nama. Napomenimo da postoji i varijanta X10 mini, nešto manjih dimenzija i značajno manje mase od ovog modela (glavni je razlog za to izostanak fizičke tipkovnice). Taj model u rukama nažalost nismo imali, pa možemo, na temelju specifikacija, samo naznačiti par bitnih razlika između tih dvaju mini modela.
Impresivna minijaturizacija
Prvo pitanje svih koji su uživo vidjeli ovaj model bilo je može li se uopće shvatiti ozbiljno, ili je riječ tek o zgodnoj igrački, pokaznoj vježbi iz minijaturizacije. Naime, X10 mini pro širine je i visine poput kreditne kartice (90 x 52 mm), debeljuškast (17 mm), a jedino mu je masa kakvu smo navikli od smartphonea (120 g). Simpatičnog debeljucu praktički možete sakriti u dlanu te ga veoma lako držati i istovremeno koristiti istom rukom (i sa sklopljenom i s otvorenom tipkovnicom), što se za veliki X10 ne može reći. Ekran je, kao i kod modela bez oznake pro, veličine samo 2,55 inča, kapacitivnog tipa i sa 65 tisuća boja (ograničenje korištene verzije Androida). Responzivnost mu je jako dobra (kao i cijelog telefona, uostalom), a problema nismo imali ni s “pogađanjem” elemenata na njemu, što je, doduše, primarna zasluga odlično izvedenog sučelja (o čemu više kasnije). Podrške za multi-touch (iliti pinch to zoom), pogađate, nema, i zbog hardverskih i softverskih ograničenja, što nama nije dramatično nedostajalo. (Tu je dosta praktičan one touch zoom, koji, doduše, nije bilo moguće koristiti na svim mjestima gdje smo to poželjeli.) Najvažnija razlika u odnosu na model bez oznake pro jest postojanje tipkovnice, koja uvelike olakšava korištenje rasterećujući sasvim pristojan, ali ipak malen ekran. Najviše nas je fasciniralo što nije odavala dojam skučenosti (razmak među tipkama toliki je da bismo vrlo rijetko pogodili krivo slovo), već nam je više problema zadavala njegova tvrdoća. Zasmetala nas je i tankoća plastike stražnjeg poklopca, koja je znala neugodno zaškripati pod prstima kojima smo pridržavali telefon prilikom dvoručnog tipkanja. Dizajn je inače identičan velikom pretku, čiji nam se izgled bio svidio: crno plastično kućište s “intarzijama” od plastike boje kroma na bokovima (doza otmjenosti), tri elegantne funkcijske tipke podno ekrana (kontekstualni izbornik, Home i Back – ponešto drugačiji izbor nego kod Android telefona drugih proizvođača, ali sasvim povoljan po korisnika). Jedino pokrov ekrana visokog sjaja, kao i kod prethodnika, nije po našem ukusu jer skuplja i najmanji otisak prsta, a ipak govorimo o ekranu koji se koristi i prstima.
Sažeti Android
U ovoliko kućište ugurati hardver koji se očekuje od smartphonea (pročitajte priložene specifikacije, jednostavno nemamo mjesta u tekstu navesti cijelu konfiguraciju) iznimno je težak zadatak, ali ništa lakše nije prilagoditi sučelje touchscreen ekranu od dva i pol inča. U Sony Ericssonu su, srećom, obavili odličan posao i vrlo je malo situacija u kojem se osjećamo prikraćeno zbog njegovih dimenzija. U kutovima početnog ekrana smještate četiri prečice po volji, horizontalnim skrolanjem odatle dolazite do ostalih početnih ekrana na kojima možete postaviti widgete (jedan po ekranu), a vertikalnim skrolanjem (na koje vas upućuje strelica u dnu ekrana) dolazite do glavnog izbornika, koji se prostire na četiri ekrana (s po devet ikonica). U ekonomičnom trošenju ekranskog prostora izuzetak je tek sučelje za unos nove poruke, u kojem vam prijedlog korištenja hrvatske tipkovnice oduzima jedan red svojim upornim pojavljivanjem.
Ostatak teksta pročitajte u tiskanom izdanju.
