Još prije nekoliko godina širem krugu korisnika posve nepoznati, NAS (network attached storage) uređaji danas predstavljaju prilično popularnu i nadasve korisnu podgrupu mass storage jedinica. Namijenjeni su prije svega proširenju diskovnih kapaciteta lokalne mreže (LAN). Osnovu NAS-a čini kućište u koje se može ugraditi određena količina tvrdih diskova. Profesionalne varijante mogu se pohvaliti zaista velikim brojem diskova, no govorimo li o rješenjima za kućnu ili uredsku uporabu, najčešće je riječ o jednom, dva, četiri ili eventualno pet diskova. Broj diskova ograničen je veličinom kućišta, ali i time što se kod korištenja NAS-a gotovo podrazumijeva kako će taj NAS interno koristiti jednu od popularnih RAID konfiguracija. NAS jedinica od klasičnog eksternog diska razlikuje se još po jednom parametru koji uvjetno rečeno možemo nazvati inteligencijom, a riječ je o tom da uređaj ima ugrađen (embedded) vlastiti operativni sustav.
Jednostavno do kapaciteta
Upravo je ugrađeni softver jedan od glavnih razloga sve veće popularnosti NAS uređaja jer omogućuje nadasve jednostavnu instalaciju i brzo puštanje u rad. Ovo potonje naročito se odnosi na modele kod kojih su diskovi već ugrađeni u kućište. U tom su slučaju najčešće već i formatirani, pa se s radom može započeti odmah nakon vremena potrebnog da se ugrađeni softver "podigne" i prijavi lokalnoj mreži. Na klijentu, koji može biti bilo koje računalo spojeno na lokalnu mrežu, dovoljno je "pronaći" novopriključeni NAS i već možete krenuti s prebacivanjem datoteka. Posao se na strani klijenta može dodatno olakšati tako da NAS-u pridijelite logičku oznaku, nakon čega mu pristupate baš kao i bilo kojem drugom internom ili eksternom disku priključenom na vaše računalo. Neki NAS uređaji imaju i dodatne funkcije poput samostalne izmjene podataka, na njih se može priključiti i pisač koji će koristiti svi korisnici mreže, a naročito je zanimljiva mogućnost priključivanja eksternih USB 2.0 diskova koji mogu služiti kao backup jedinice za NAS uređaje na koje su priključeni. Blizanci Većina funkcionalnosti koju smo upravo opisali može se pronaći na NAS uređajima Synology koje smo testirali u dvjema varijantama. Manje kućište (DS209+) dopuštalo je ugradnju dvaju SATA-II diskova, dok je veće kućište (DS408) omogućavalo korištenje četiriju SATA-II diskova istovremeno. Model DS209+ može se pohvaliti brzim procesorom (800 MHz) i velikom količinom interne memorije (512 MB), kao i podrškom za RAID 0 i RAID 1 sustav. Ono što ga čini vrlo zanimljivim je i podrška za gigabitnu mrežu, tako da s njim nemate problema s brzinom rada. U većini slučajeva imat ćete dojam da radite s lokalnim diskom. Veće kućište (DS408) ima jednaki procesor i internu memoriju, koristi isti softver, a također podržava gigabitnu mrežu. Oba kućišta u stanju su prihvatiti eksterne diskove, no prednost ovdje ima model DS209+ koje ima tri USB 2.0 i jedan eSATA konektor, dok se DS408 mora zadovoljiti s dva USB 2.0 konektora. Na oba modela možemo priključiti USB pisač koji može koristiti cijela mreža. Veće kućište svakako je u prednosti kad je u pitanju RAID jer podržava RAID 0, 1, 5 i 6 konfiguracije. Sasvim dovoljno i za mreže s većom opterećenosti transfera podataka. Koju ćete od dviju Synologyjevih NAS varijanti odabrati ovisi o količini podataka što ih želite na njih pohraniti. Funkcionalnost im je praktično jednaka, a blagu prednost zbog većih mogućnosti dodavanja eksternih uređaja ima manji model. Prije kupnje imajte na umu da na cijenu odabranog NAS-a morate još dodati cijenu diskova koje ćete u njega ugraditi. (Barney)
