Testiranje pisača obično je vrlo zahtjevno, posebno kada govorimo o većim, bržim i, naravno, skupljim modelima. Osim što je na nekoliko testnih stranica teško postići uravnoteženu potrošnju boje te vidjeti kako se pisač uistinu ponaša kada ga koristimo u svakodnevnom radu, problem je i što se neke stvari u kratkom testiranju ne vide. Hoće li se ispis s vremenom mijenjati? Koliko je mehanizam za uvlačenje listova osjetljiv na različite vrste papira i njegovu vlažnost? Koliko je ostatak pisača kvalitetno sastavljen i hoće li plastika izdržati svakodnevno rukovanje od strane različitih korisnika? Odgovore na ova pitanja može dati samo temeljitije testiranje, za što je potrebno pisač imati na raspolaganju znatno dulje. Upravo zato objeručke smo prihvatili ponudu lokalnog distributera tvrtke Xerox za tromjesečno testiranje njihova višefunkcijskog uređaja naziva Phaser 6820.
Riječ je o pisaču srednje klase i vrlo niske cijene, namijenjenom tvrtkama koje ispisuju relativno mali broj stranica u boji, no koje, s druge strane, ipak trebaju pisač ovog tipa.
Glavna karakteristika ovog uređaja njegova je poprilično niska cijena koja je zapravo vrlo blizu cijene potpuno novog kompleta tonera. Kako njegovi toneri nisu pretjerano skuplji od onih za ostale pisače u boji ove klase, smatramo da je inicijalna investicija i više nego isplativa u ovom slučaju.
Što smo ispisivali?
Osnovni dogovor kada smo pisač uzimali na testiranje bio je da ga koristimo u svakodnevnom radu te da vidimo koliko će nas dobro služiti dan za danom. Nastojali smo izbjegavati bilo kakve generičke testne ispise, odnosno koristiti pisač kao i bilo koji drugi – za materijale koje stvara redakcija. Najveći dio testnih ispisa nalazi se upravo pred vama. Naime, glavni zadatak ovoga pisača tijekom njegova tromjesečnog boravka kod nas bio je ispis stranica magazina na kojima je trebalo napraviti neke korekcije. Zanimljiva je struktura ispisanih stranica ako gledamo njihovu pokrivenost bojom. Naime, tek je šestina ispisanih stranica bila crno-bijela, dok je ostatak bio u boji, koja je daleko prelazila ono što proizvođači pisača nazivaju prosječnom prekrivenosti. No toneri su se ipak dobro držali. Prva promjena bila je potrebna na otprilike 1200 ispisanih stranica, dok drugu promjenu usprkos temeljitom ispisivanju nismo uspjeli dočekati.
O kvaliteti ispisa možemo reći sve najbolje: iako smo od ovako jeftinog pisača očekivali nešto slabiji ispis, svaka pojedinačna stranica – kako ona prva koju smo ispisali kad je pisač stigao kod nas, tako i posljednja prije nego što smo ga morali vratiti – bila je ispisana besprijekorno i apsolutno oštro. Problemi koji se kod nekih pisača javljaju s vremenom u obliku neoštrih rubova ispisa i sličnih grešaka pri formatiranju slike izostali su, a najviše nas je zadivilo uniformno miješanje boja, čak i kod slika na kojima je pokrivenost bojom bila dosta velika.
Xerox 6820 nas je, iskreno, potpuno očarao, barem što se ispisa tiče. Iako nije najtiši pisač na svijetu, ispis mu je brz i kvalitetan, a jednostavno korištenje znači i minimalno vrijeme privikavanja na novi uređaj. Sve u svemu, bilo je iznimno teško odreći se kvalitetnih otisaka koje nam je proteklih mjeseci davao Phaser 6820. (Slaven Pintarić)
