Umrežavanje računala, kako na poslu tako i kod kuće, postalo je već sasvim uobičajena praksa. Time se povećava efikasnost u radu, do dijeljenih podataka dolazi se znatno brže, a lokalna mreža pruža i mogućnost prijenosa podataka bez dodatnih troškova. Pomoću lokalne mreže možete dijeliti i konekciju na Internet, pa će svako umreženo računalo imati i pristup Internetu.

Osnove umrežavanja

Da biste uspješno umrežili dva računala, bit će vam potreban mrežni (LAN) kabel i po jedna mrežna kartica na svakom računalu. Kako danas ogromna većina matičnih ploča ima već integriranu mrežnu karticu, cijeli se trošak svodi samo na kupovinu kabela. S time u vezi ukratko spomenimo da vam je za uspješnu konekciju dvaju računala bez dodatnog uređaja potreban tzv. cross-over kabel. U odnosu na običan LAN kabel, u njemu su zamijenjena mjesta vodiča. Napomenimo još jednom da je ovaj tip kabela potreban jedino u slučaju izravnog spajanja dvaju računala. Ako koristite router, preko kojeg će dva ili više računala biti povezana u lokalnu mrežu, ovakav tip kabela neće vam biti potreban. Umrežavate li samo dva računala, morate

pripaziti da se oba nalaze na istom setu adresa (npr. 192.168.10.50 i 192.168.10.51). Adrese ćete morati ručno pridodati svakom mrežnom adapteru kako bi komunikacija među računalima bila uspješna. Ako planirate koristiti router ili switch, taj će uređaj odraditi posao umjesto vas - ukoliko ste u njegovim postavkama uključili opciju DHCP. U tom slučaju uređaj će se pobrinuti da svako računalo dobije sve potrebne parametre. U prozoru koji će vam se prikazati nakon što u polje Search upišete "cmd" (bez navodnika) utipkajte naredbu "ipconfig". Prikazani podaci otkrit će koja je adresa pridodana vašem računalu. Ako želite provjeriti postoji li uspješna komunikacija s drugim računalima, samo upišite naredbu "ping xxx.xxx.xxx.xxx", gdje ćete oznake xxx zamijeniti pravom adresom (na primjer, ping 192.168.1.50) Ako je komunikacija uspostavljena, primit ćete potvrdu da su svi paketi informacija prošli, kao i vrijeme odaziva sustava. Postoji li bilo kakav problem, neće svi paketi (uobičajeno ih je četiri) proći. Onda je već vrijeme da provjerite ispravnost utičnica, uređaja i kabela koje ste koristili prilikom umrežavanja. Naravno, kod bežičnog načina umrežavanja morate imati svu potrebnu opremu i pripadajuće upravljačke programe. Ako imate zadovoljena oba ova uvjeta, način umrežavanja neće se razlikovati od opisanog načina umrežavanja pomoću kabela.

Osnove dijeljenja podataka

Većina korisnika obično želi da računala imaju pristup jedno drugome čim su spojeni u istu mrežu. Međutim, takva mogućnost bila bi potencijalno opasna jer nitko od nas ne želi da mu netko neovlašten čita podatke s računala. U tu svrhu Windows 7 ima predviđenu mapu Public u koju je odmah po uspostavljanju mreže dopušteno zapisivanje i čitanje podataka bez ikakvog ograničenja. Za pristup bilo kojoj drugoj mapi morat ćete proći jednostavan postupak dijeljenja mapa u kojemu određujete tko će imati kakvu vrstu pristupa. Možete odrediti da se podaci iz pojedine mape mogu samo čitati ili samo zapisivati. Jasno, uvijek vam stoji na raspolaganju opcija kojom određujete da se u pojedinu mapu može i pisati i zapisivati. Jednako tako određujete koji korisnici imaju pristup kojoj mapi. Na taj način vrlo jednostavno možete kreirati skupine korisnika kojima ste pridodali razne ovlasti za pristup i korištenje podataka u mapama.

Zaštita pristupa zaporkom

Mapa Public nema nikakvu zaštitu koja bi vas spriječila da u nju zapisujete ili čitate podatke, no takvu mogućnost možete sami odabrati ako želite ostvariti dodatnu sigurnost. Otvorite Control Panel, pronađite ondje ikonu Network and Sharing Center i zatim odaberite Advanced Sharing Settings. Pod imenom Password Protected Sharing naći ćete opciju čijim uključivanjem dopuštate pristup mrežnim podacima - pa tako i mapi Public - samo onim korisnicima koji imaju korisnički račun sa zaporkom. Na opisani način dodatno se možete zaštititi od neovlaštenog pristupa svojim podacima. Osim toga, prema početnim postavkama sustav lokalne mreže zaštićen je 128-bitnom zaštitom. Takav način zaštite podržan je kod novijih verzija Windowsa, no ponekad ćete biti primorani koristiti i drugi tip zaštite, koji je nešto slabiji (40- ili 56-bitna zaštita). Posljednja opcija kojom možete spriječiti čitanje podataka iz mape Public nosi naziv Public folder sharing.

Ostatak teksta pročitajte u tiskanom izdanju, broj 177.